Radio Mrežnica

Dig’o mi se parket

Popodnevno drijemanje, a ponekad i nekoliko sati blagotvornog sna, jedan je od boljih običaja, koji ni tranzicija ni sva elektronika ovog svijeta nije ukinula. Kako već desetljećima ustajem oko pola 5 ujutro, recimo da je normalno, pogotovo u danima s oblacima iznad glave i temperaturom koja ubija svaku volju za odmicanjem od radijatora & stola & kreveta, da se popodne ili predvečer malo rekuperira organizam, kako bi to stari Ćiro preporučio…

Zaleg’o tako i jučer, ali na trosjedu jer, kao, neću dugo, šteta gužvat’ plahte u sobi… Prvi san odradio kvalitetno, a onda me probudila krika i zapomaganje. U prvi mah uhvatila me panika!? U onom bestežinskom stanju između sna i jave, kad ne znaš sanjaš li ili je stvarnost već u igri, hvatao sam po krajevima mozga oslonac za otvaranje očiju… U susjednoj prostoriji bolja je polovica gledala jednu od opet brojnih turskih serija, a od količine jaukanja s ekrana i mačka je pobjegla u mom pravcu i sklupčala se u sigurnosti mojih koljena… Čujem i ne vjerujem. Plače jedna žena, pa krene zdvajati i drugi glas… Jedna ih kao smiruje, a onda udare sve tri u plač i lelek, jecanje, ojojkanje na turskom…!?

Majku mu, pa dokle… Probudilo me u 18:50, nevolja krenula minutu iza, pa tako do 19:01. Malo me spasile reklame za svinjske butove i neodoljive tarife pa turski jad i čemer nastavi na najjače…!? Znam da je dnevnik za koju minutu pa ustajem, a one na ekranu i dalje tule k’o nekad Fabrika u 2 popodne, 6 ujutro i 10 navečer… Gospođa ne trepće, samo što i sama suzu ne pusti…

Znam da ću dobit’ jezikovu juhu, ali pitam: kakvo zlo da toliko cvile… evo, već pol vure, sav tekst scenarija stane u tri riječi. Aaaaaaaaauuuuuueeeeeeee, Gokhaneeeee!!! U prijevodu… ma ne treba prijevod… Gokhan nastradao, Džemre se utješit nemre…
Kaj si tako bezdušan, ja se odmah stavim u njezinu situaciju…!? Rađe napeljaj drva, a ne tu podjebavat’! Pa oduzimaju mi ustavno pravo na odmor!? Jedino je jača kuknjava zabilježena u onoj indijskoj beskonačnici ‘Mala nevjesta’!? Sjećam se da je nekakva baba oko dvije epizode ruke slamala i plakala, toliko da vjerojatno dva dana nije morala ići pišati… Oni koji prozvode umjetne suze, zacijelo imaju odličnu zaradu, poslujući s Bolywoodom i turskim producentskim  kućama.

Ipak, prije nego sam otišao nahraniti peć u podrum, provjerio sam parket… Nikad ne znaš, od tolikih suza i vlage lako se digne dva kvadrata…

Portal Radio-Mrežnica unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više na Prihvati Čitaj više