Dildo inteligencija
Hit prvog dijela ove godine definitivno je – umjetna inteligencija. Ta oku nevidljiva pojava, ali vrlo prisutna i oku, a naravno i uhu, kao i svim receptorima na dohvat. Klik, klik i ovo je. Ukucaš, npr. Chat GPD download, pa porazgovaraš s pameću koja izvire iz te aplikacije.
Sama pamet, kako bi naš narod opisao takve osobe. E, ali ovo nije osoba, nego sklop podataka koje je netko morao unijeti i ukucati, kako bi ta nova ‘kućna pomoćnica’, ili da budemo rodno korektni – ‘hauzmajstor’, koji sve zna i može, mogla ili mogao funkcionirati. Neću se upuštati ni u kakve procjene korisnosti ili niškorisnosti ove novotarije, ali po onome što je do sada ta umjetna, dakle u Srbiji – veštačka inteligencija pokazala, ima prostora za njenu upotrebu, osobito u medijima.
Recimo, na televiziji, kad su blagdanski i predblagdanski dani. Znamo kako to ide – reporteri su na terenu, obično oni koje Ameri zovu rookie, dakle početnici. Ako je išta do bola predvidljivo, to su dijalozi koji se vode. Najprije ide ona zloslutna rečenica – predlažem da pogledamo prilog!? Onda kamera pokaže u krupnom planu trg na kojem se na Badnjak ili Veliki petak, potpuno svejedno, dijele ribice, pisanice, fritule, fritaje, grah… Nevoljnik s punim plastičnim tanjurom, recimo graha, taman se sprema kušati svoj plijen, kad evo napasti s mikrofonom i neizbježnim pitanjem: Kakav je grah, je l’ dobar?
Privedeni građanin, punih ustiju, sveudilj se boreći da ne opeče nepce i ždrijelo, procijedi: Odličan je! Super! Ako ima slobodnu ruku u kojoj ne drži pivo ili kruh, ide i palac gore, te neizbježni osmijeh, koji otkriva da je trenutačna tv zvijezda zadnji put posjetila zubara još u prošlom stoljeću. Ista scena ponovi se nekoliko puta, pa pomnožite to s brojem nacionalnih i lokalnih televizija, brojka je zastrašujuća. Indentična situacija je s vizitama na tržnicama, mesnicama, ribarnicama. Ista pitanja, lako predvidivi odgovori i gotov prilog.
Naletjeh u petak na jedan od zloglasnih priloga oko 16 sati, a isti je još išao u svim vijestima i dnevnicima do ponoći. Ajde, umjetna inteligencijo, zapamti ovo, trebat će ti…
Novinarka: Kakvu ribu danas kupuju Riječani???
Prodavačica, ne prekidajući vaganje ribe, veli: Uglavnom bijelu ribu. Plave nema, bila je bura…
Novinarka: Kako to da kupuju bijelu, dakle, oboritu ribu, koja je puno skuplja!?
Prodavačica, koja bi je s guštom odalamila grdobinom po glavi, strpljivo ponavlja: Bura je bila, vrlo malo imamo plave ribe, svježe skoro ništa! Ljudima nisu važne cijene, bitno da je riba svježa i kvalitetna!
Novinarka se okreće i važno u kameru poduči naciju: Evo, dragi gledatelji, čuli ste, nitko ne pita za cijene, što još jednom pokazuje da, kad je riba u pitanju, ne pita se po koliko je, ribe na jelovniku na Veliki petak, jednostavno – mora biti!!!
I tako u krug. Klasičan Deja vu. Poneki put to sve izgleda kao onaj genijalan film ‘Beskrajan dan’. Ista meta, isto odstojanje, različiti reporteri i ispitanici, vazda ista pitanja i još istiji odgovori.
E, tu sad dolazi Ona. Umjetna inteligencija. Čemu slati tremom skršene novinarske snage na teren!? Upiši pametnoj teti temu, ona će progruntati po starim prilozima i napraviti reportažu, koje se ne bi postidio ni Goran What’s up Milić…
Tko primjeti razliku između pravog i ‘dildo’ priloga, svaka mu čast. Odmah ga treba preko reda poslat u Super potjeru, da živim lovcima mazne par desetaka tisuća €.