Dobro držeća baba
Na Dan neovisnosti opet sam, kao neizlječivi ovisnik, posegnuo za svojom drogom – šetnjom šumom.
Nakon ljeta, koje je vremenski izvodilo veće nepodopštine nego Balotelli i Suarez zajedno, listopad je donio obilje sunca i konačno prestanak biblijskih kiša, koje su natopile zemlju k’o krpu u kupaonici. U šumi, pak, idila i rapsodija boja, šumova, mirisa. Nigdje nikog. Lovci su fazane napucavali za vikend, berači kestena se predali, i njih je kiša ucrvila, vrganja i sunčanica nema, pa smo u šumi bili samo prosenjaci i ja. Oni su čekali da ih netko ili pojede ili ubere. Po tragovima rovanja, divljih svinja ima povelik čopor, ali danju oni su negdje u ilegali. Zanimljivo kako nikada u ovih pustih godina krstarenja Babinom Gorom, nikada nisam naišao na kljovaše (nit’ imam želju), dok srne, zečevi, lije, iskaču iz grmlja svako malo.
Gljive, koje sam spomenuo, također su neotkriveno blago za moje sumještane, jer bi ih pokupili ranim jutrom, ovako lijepi žuti čekaju mene i tako već nekoliko mjeseci. Uživancija ih je brati jer rastu u grupama, formirajući pravi ‘živi zid’, pa je za punu košaru potrebno malo vremena. Za konzumaciju mogu ukiseljeni ili na sve načine. Oni su očito kišna gljiva, jer su jedini prebacili normu izrastanja ove čemerne godine. Eh, da se tako BDP trgne k’o prosenjaci, prosim lepo, to bi bila vijest!
Šuma je čarobna, onako velika i stoljetna. Lišće palo lani čini mekani tepih, ovo novo otpalo tka prekrasne čipke boja. Visoko gore leti škanjac i nadzire svoju zonu odgovornosti, svako malo neka druga ptica udari ‘tonsku probu’, pa sve odjekuje veselim tonovima. Sjedim na deblu izvrnute breze i guštam… E, ako ovako ne izgleda Raj, ne isplati se odricati svega za taj cilj. Uostalom, ako je u raju gužva ili jednostavno požele malo na izlet, nek’ se jave, drage volje bit ću im vodič kroz ovaj komadić svemira…
Bablje ljeto, da – neka dobro držeće baba, nema što. Poživila nam dugo, dugo!