Đoker, zanemari publiku!

Doktor mi je rekao da se ne smijem živcirati bez veze, pa ću, u interesu svoga zdravlja prestati gledati neke tv emisije. Prva koju ću škartirati je „Tko želi biti milijunaš“, koja je u ovom izdanju baš toksična.
Prvi izvor nervoze je Tarik, koji se od koliko toliko zabavnog lika pretvorio u samoljubno grintalo, koji u svakom pitanju ugura sebe. Ja sam ovo, kad sam ja glumio ono, meni kad se to desi, mene kad pitaju, meni nema gorega nego kad mi… I tako stalno, kod svakog natjecatelja.
Kad još tome dodamo i one sponzorske naočale s raznobojnom okvirima, iritacija je potpuna. Godi uhu kao upala, a oku, kao suzavac.
Ipak, od svega, najjače mi na jetru ide – publika.
Kako je bilo lijepo dok su ona tri momka, znalci, zaista pomagali natjecateljima. Meni je to najpozitivnija tekovina korone. Znaju, a ne kurče se. Možda su dva puta zeznuli, ali nije bilo na velikim iznosima. Uglavnom oni su zaista bili – đoker.
E, onda su se, hvala na tom pitanju, nakon ključna 102 tjedna, ukinule mjere i publika se vratila na televizije, pa i u „Milijunaša“.
Zašto, pobogu!? Zašto Tariče sine!? Zašto? Pita se najmanje pet natjecatelja kojima je, bar ove godine, ta nakupina profesionalnih aplaudera, istrgla s računa već zarađeni novac.
Idemo od kraja. Prošli tjedan čovjek fino igra, ima 10 000€, pitanje za 18 milja, tko je Daliju bio inspiracija za njegove osebujne brkove?
Momak ne zna, ima još đoker „publiku“, ovi ‘vataju one tastere i važno na D, odgovor Goya daju 59%, a to je kao najbliže promucao i natjecatelj. Još su C i B dobili po 20%, a odgovor pod A – Velasquez, 0%.
Dakle, odlučna publika u kojoj je sve sami povjesničari umjetnosti i poneki kustos, otfikare ovog Španjolca kao zadnju brkatu babu ili ćosatog starca.
Sergej, s lijepim šansama da ode kući bar s 10 000 eura, umjesto da odmahne rukom, pokupi pare i ode doma, posluša skupinu penzića, tipuju na D i paffff – ode pokunjeno tek s 5 somića, jer je odgovor pod A – Velasquez, koji je od „pomagača“ dobio nula glasova!?
Još gore je prošao mladić koji je već dohvatio 34 tisuće, poželio udvostručiti, isto poslušao publiku i pao na 5 iljada…
Što čovjek koji se nađe u takvoj situaciji da im radi!? Nisam nasilan, ali bojim se da bi se teško kontrolirao da ih ne pošaljem u vražju mater, pa nek’ u režiji to režu.
Ipak, kad se malo bolje razmisli, to i ne može ispasti drugačije.
Tko je ta ekipa, koja se potipa po televizijama i uglavnom statira, zaplješće i pokupi dnevnicu ?
Dakle, kako se i vidi,uglavnom penzići i druge vrste zgubidana. Oni koji imaju sve vrijeme ovoga svijeta. Zašto se ne bi malo ugrijali zimi u toplom studiju, pa nekome usput izbili iz ruku love za dobar auto? Ne odgovaraš nikome, bio si na teveu, još dobiješ i onaj sendvič od kojeg izostaje stolica bar tri dana…
Sve je to ista ekipa… Jedni te isti kuhaju u večerama za pet, masteršefovima, 321 kukaj, glume u onom hororu “Krv nije voda”, pogađaju cijene kod Tonke Blaće, išli su k Dreletu u 5 na 5, otvarali one kutije s lovom kod Fodora, valjaju se s onim nevoljnicima po sijenu tražeći ljubav na selu, mijenjaju žene i muževe, nominiraju po farmama i najslabijim karikama…
I, sad ti vjeruj toj publici da ona zna nešto i da im je stalo da ti pomognu!? Ma, hebe se njima, glavno da je 150 kuna ili 30 € u đepu… Zar on mora za to nešto i znati? Kaj god.
Da, nekim slučajem ja dospijem u „Milijunaša“, a neću, no ipak, evo mog plana:
Dakle, nakon onih prvih smiješnih par pitanja, recimo na petom, koje isto spada u pačju školu, dođe pitanje:
Kad natjecatelj u „Milijunašu” zapne, on će A: studijem skitati , B: nogama se nemoćno ritati, C: selfie s voditeljem naslikati i D: publiku pitati!?
E, tad bih ja, umjesto da graknem D, moj konačni odgovor, na zaprepaštenje Tarika i produkcije, malo se namrgodio, prošao rukom zamišljeno kroz kosu i slegnuo ramenima… Hm, e sad… Tarik bi se polomio da mi ukaže na točan odgovor, a ja bih zavapio, tobož’ pokunjeno – iskoristit ću đoker – pitaj publiku !?
Žamor, pa tajac, pa još tarikovanja i naguravanja mene na D, ali, ne.
Hoću mišljenje te divne, krasne i lucidne publike!
Doooobro, rekao bi glumac, draga publiko… itd.
Jebo me pas, ako bi 100 % stisnuli D!? Bilo bi onih ćoravih i nespretnih, a i onih koji uvijek stišću C, pa što bude…
Ja bi, kao uzdahnuo, udario se u čelo i uz pomoć publike slavodobitno prešao prvi prag. Kao Hanibal sa slonovima, onomad.
Uglavnom, tako bi se riješio publike, da kasnije, kad ozbiljna lova bude u igri, ne padnem u napast.
Jer, ne zaboravite – samo mi pitamo Tko želi biti milijunaš!?
Ali, dovedemo takvu publiku, da to nitko neće postati.
Uprava.