Dosadno za popizdit´
Ej, čovječe, koja fjaka, kakva dosada, dokolica bre, ar´ja, ničevo, štani, nula bodova, zrak…
Ovo su riječi, izrazi, šatre, za nešto što ću ja možda tek upoznati. Za sada spadaju u kategoriju nepoznatih riječi. Nešto poput “Mary had a little lamb” i ostalih fraza koje iz engleskog jezika uči moja mlađa osnovnoškolka, boreći se da pravilno izgovori sve te novotarije.
– Tata, kako se čita ovo “boring” (dosada)? – pita ona znatiželjno.
– Aj dont nou, pitaj susjeda umirovljenog policajca, zlato…
Dobro, objasnio sam djetetu, uz obećanje da ću joj pojasniti i nastavak moje eskapade, naravno, kad za to dođe vrijeme. Kad shvati zašto je striček iz susjedstva već pet godina u mirovini, a mlađi je od njezinog tate.
Valjda pregažen tim silnim egocentrizmom koji me pomeo u proteklih par mjeseci, jedne večeri nisam baš zaspao “iz prve”, kako mi je inače običaj, pa sam pokušao pobrojiti što se sve izredalo ispred mojih očiju, što sam sve umornim nogama pregazio, M+S gumama prevalio, itd… Neće san na oči, ali zato događaji klize mozgom umornim. Kako bi policija rekla, krenimo redom…
Velika Gospa. Ujutro na posao, u 10 u Novigrad na Dobri, pa juriš na Kamensko, da stignem na procesiju. Stigoh, javih se u eter, pokupih kilu mesa, medenjaka, gvirca, pa doma na ručak. Kratko podrigivanje, presvlačenje, trpanje opreme u auto pa natrag na Kamensko. Tamburali smo cijelo presparno popodne, udaljeni par metara od pečenjare, u kojoj su se pržila dva “mmeeeee”. Curi iz njih, curi iz nas. Srećom da je bilo tako jer tamo WC-a nema pa je jedna fiziološka briga manje. Idući dan penjanje na Petrakovo brdo, slična priča, samo uz manje celzijevaca i bez ražnja u susjedstvu.
Taman se glasnice i bolna leđa malo oporaviše, evo Dana Piva. Deset dana, na mom mozgu leži rana. O količini rada, vođenja, pjevanja, sviranja, jela, pila – neću. Valja reći da sam svaki dan bio slobodan. I to od 3 popodne pa sve tamo do pola šest. Naravno, popodne. Stigao sam u tih 10 dana i odsvirati jednu svadbu, pobrati krumpir pa čak otići i dva dana u Luna park s junakinjom s početka priče. Ah, da… I voditi natjecanje kamikaza zvanih brdski biciklisti na Dubovcu, pojesti s njima deset metara špageta i naslušati se dobre stare “rokerice”, koju je D.J. “Alstom boy” navijao cijeli dan…
Tu večer, uz Hare Karana, zatvorili smo Dane piva i činilo se da je odmor na vidiku. Ali, jao! Odmah dan potom dograbila me “Žandarmerija” pa sam odvodio akciju “Djeca prijatelji u prometu”. Gratis, naravno. Sve za našu djecu, a i s “plavima” valja gajiti dobru suradnju… Ako zagusti, valjda me neće pendrekom baš jako.
I taman pomislih – to je to! ´Ajmo se malo dosađivat´ do berbe grožđa… Odmor je izgledao ovako: Boris “Zlatna ribica” otvarao jer kafić na Dubovcu u prizemlju Starog grada. Došao sam bez obaveza, ali brzo dobio mikrofon u ruku…
– ´Ajd´, najavi me pa ne bum se sam najavljival – gurnu me Boris u vatru pa se morah boriti s gospođom “Improvizacijom”, koja me često pohodi i ubacuje mi se u posao. Mislim da se ta “gospođa” pomalo i pali na mene…
Dan-dva kasnije Srakovčić je opet otvarao svoje seosko imanje na brdu iznad Ribnika. Najavio sam Jožu Friščića, gazdu Ivu, još neke likove, zatim “L Art kultur kompani Izvor Ženeral Table” (u prijevodu s mog svojeručnog francuskog: KUD “Izvor” iz Generalskog Stola)… Opet juriš doma, novi “styling”, kravata, košulja, mirisa pod pazuh pa na sjever – u Međimurje. U Prelogu bjaše izbor za Miss nečega, točnije, za Kraljicu sjeverozapadne Hrvatske. Cure, o cure… Ma što pitam,sve se svodi na isto: Karijera, manekenska, glumačka, pjevačka, naravno, i On. Visok, crn, bogat. Lijepa naša, puna snaša… Nekako sam se i tu snaša pa po biblijskom pljusku doma.
Sutradan me put nanio u Gorski Kotar. Tamo se kuhao lovački paprikaš, a ja sam im već pet godina “Oliver Mlakar” pa sam ove godine lebdio daljinskim mikrofonom između dima, kiše, blata i lovačkih specijaliteta. Srećom, hladnoća i kiša nikoga nisu smetali jer je to vesela ekipa koju ništa ne može omesti. Usput sam čuo da su Gorani “najjebačkiji” kraj u Hrvatskoj… Naime, pola godine se je..u s drvima, a pola godine se opet je..u s zimom! Tako ispada da se cijele godine… vesele!
Da se ovaj vikend slučajno ne bi odmarao, stigao je poziv na Pivovarin “Family day”. Hej, stvarno udarila dosada… Moral bi naučit štrikat´ ili kačkat. Ovako dalje ne može…