Roman je ipak izašao, ali tek nakon 150 godina. Predstavljen je u Ilirskoj dvorani, a zasluga što je ugledao svjetlo dana, objedinjen u jednu cjelinu, pripada opet ženama – urednici Hrvojki Božić i književnici Ireni Lukšić.
Razloga zbog kojih Dragojlu u njeno vrijeme nisu priznavali je više.
– Jednostavno joj nisu pridavali dovoljno pozornosti, nisu čak imali niti termine kojima bi je opisali. Morao se pojaviti feminizam i postmodernizam da bi Dragojla Jarnević dobila adekvatan opis, rekla je Lukšić.
Hrvatski počela učiti s 27 godina, bila je žena, a Karlovac provincija
Hrvojka Božić navela je tri razloga, a jedan je bio i taj što joj hrvatski nije bio materinji jezik.
– Ona je mukotrpno svladavala hrvatski jer ga je počela učiti sa 27 godina. Drugo je bilo to što je bila žena, a treće je sigurno i to što je Karlovac ipak, bio velika provincija u to vrijeme. Bilo se teško probijati u tom svijetu jednoj ženi, k tome samici, iz jednog Karlovca…, navodi Božić.
Dragojla je "Dva pira" objavljivala kao feljton u Deželićevom časopisu Domobran. Znala je ukus tadašnje publike i roman je, objavljivan u nastavcima, bio vrlo čitan.
– Roman prati revolucionarnu 1848. Obuhvaća dva desetljeća oko te godine. Ima nekoliko fabularnih linija koje povezuju glavni likovi. Okosnicu čine dva pira, dvije svadbe, a obje završe tragedijom – jedna požarom, otmicom i smrću, a druga ubojstvom. Roman ima romantičarska obilježja jer u vrijeme u kojem je nastajao većina čitatelja je odgojena na jeftinim njemačkim romanima. Tako da je Dragojla jako dobro poznavala ukus publike i uobličuje ih u romanu, naglasila je Božić.
Romanom "Dva pira" širila je domoljubnu ideju
"Dva pira", jedini je roman koji je Dragojla Jarnević ikada napisala. Osim toga ima, ističe Hrvojka Božić, još jedan značaj.
Dragojla je uz ovaj roman pisala pjesme, pripovijetke, jedine su joj tiskane "Domorodne povijesti". Tu su tri pripovijetke objavljene i tiskane su za njena života kod karlovačkog tiskara Pretnera. Pisala je i drame koje nisu objavljene. Napisala je naravno i "Dnevnik", ali za njegovo cjelovito tiskanje čekalo se 125 godina.
– Nastao je godinu dana nakon Kraljevićevog "Požeškog đaka", a to je prvi roman novije hrvatske književnosti i ima sva obilježja romana tog vremena, pojašnjava Božić.
Ovim romanom, Dragojla je širila i domoljubnu ideju.
– Cilj, kako Dragojle tako i svih književnika u to vrijeme, je podučiti. Tada je i Drašković tražio i pisao svoj poznati proglas gdje je tražio da se razvije nacionalna književnost. Roman je bio idealna forma za razvoj nacionalne književnosti i stvaranje čitalačke publike.
Kao samouka književnica, Dragojla je pisala s ciljem i namjerom i uvijek pod svojim imenom. Kada se gleda vrijeme u kojem je stvarala, njen značaj time postaje još veći.
– Ona je započela nešto što će se gotovo stoljeće kasnije nazvati ‘ženskim pismom’. Dakle, ono što se danas izučava, o čemu se danas govori Dragojla je bila na samom početku, pogotovo sa svojim vrhunskim dnevnikom, naglasila je urednica Hrvojka Božić.