Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    23C° Karlovac

  • weather-image

    22C° Duga Resa

  • weather-image

    21C° Ogulin

  • weather-image

    22C° Ozalj

  • weather-image

    21C° Slunj

Županija MUKA JE NA SELU 2 Podijeli

Dubravčanima malo treba: Kamion sipine i soli za naše uske i zaleđene ceste. I malo razumijevanja za nas

Ovdašnje ceste su na brežuljcima, pune uzbrdica i nizbrdica, a i danas je na njima ledeni pokrov. Mještani više nemaju strpljenja

Kamion sipine i malo soli kad padne snijeg, samo to želimo, a možemo čistiti i posipati sami jer to najbolje znamo, tek da nam općina plati troškove. I da, samo malo razumijevanja i ljudskosti za nas.

To je ono što traže mještani zaseoka Dubravčani na području općine Netretić koji su nam se obratili nakon teksta iz njihovog susjedstva. Podsjetimo, prije nekoliko dana bili smo u Banjavčićima i pisali o njihovim problemima, a tekst čitajte ovdje.

Sad je jasno, gorući problem ove općine zimi je zimska služba, odnosno čišćenje nerazvrstanih općinskih cesta, nedostatak posipala i soli, a onda i razumijevanja za probleme ovih ljudi.

Netko tko živi uz državnu ili županijsku cestu odmahnut će rukom na probleme ovih ljudi, no onaj tko živi u Pauriji, inače punoj brežuljaka, sa snijegom će osjetiti prave probleme. Ovdašnje ceste koje vode do zaselaka, ne samo što su uske, već s malo napadanog snijega postaju prava klizališta i ledene opasnosti za sve koji ovuda prolaze. A led na njima ostaje dugo.

Dobar dio tih cesta nije na udaru sunca, pa i sad, nekoliko dana nakon zadnjih oborina, ovdje su još uvijek bob staze. Sunce tu ne dolazi, ali cestom prolaze mještani. I strahuju.

– Pogledajte taj led na cesti, na uzbrdici, nizbrdici, ovdje je umijeće za voziti, često proklizavamo i završimo u kakvom grmu uz cestu, govore nam okupljeni mještani čije su kuće na drugoj po visini koti u bivšoj općini Duga Resa.

Godinama je to tako i ništa se ne mijenja

I doista, put kojim smo prolazili, od Dubravci prema Dubravčanima uz paintball teren, zahtjeva i dobre gume i moderniji automobil, ali i vještog vozača. Pun je “ispeglanog” snijega i leda i dok se njime prolazi treba samo moliti Boga da  iz drugog smjera netko ne naleti ili da se ne pritisne kočnicu.

I što je najgore, godinama je to tako i pomaka nema, kaže Damir Pavlinić.

– Poanta svega je da nemamo sipine, ne dobivamo ništa, a kamoli sol koja jedina može otopiti ovaj led na cesti. Godinama to tako ide, dok ralica krene, gotovo je. Moramo moliti i prositi i onda nam se kaže da imamo još pijeska jer nismo potrošili godinu prije.

A pijesak se, objašnjavaju, iskrca na par hrpica u selu i onda se pretvori u zemlju, pa time ne rješavaju ništa.

Ostali mještani već su umorni od scenarija koji se ponavlja kad god padne snijeg. Po takvim cestama djeca im odlaze u školu, do stanice u Dubravcima ili do tamošnje škole.

-Ne dobijemo ništa, nastavlja Tihomir Trupković. Sami posipamo pijesak, bacamo lopatu-dvije, zar je takav problem ljudima dati kamion pijeska, malo soli, pitaju se.

Nepojmljivo im je, nastavlja Dario Banjavčić, da zime dugo nisu kao što su nekad bile, sa snijegom od metra, a oni imaju problem.

-Pričamo o malom snijegu, kad bi bilo zbilja dobro da se te ceste posipaju. Gledajte, u hladu na ovim cestama led će biti još 2 tjedna, sunca tamo nema da to otopi, nismo to mi izmislili, takav je teren, brežuljkast, u hladu. Žalosno je da nam se ne može pomoći.

Sve druge općine sipaju, organiziranije je nego kod njih, pa navode primjere Bosiljeva i Barilovića, ali i Generalskog.

Nakupilo se problema: Od pritiska vode, do kombija za učenike, nepostojanja vrtića

Led zimi, a zarasle ceste ljeti njihovi su cjelogodišnji problem jer su tad osuđeni sami “šišati” granje koje zaklanja cestu. No, ceste su dio njihovih problema.

Cijelu godinu muče se s pritiskom vode u cijevima, plaćaju zrak, a da im nema šterni i hidrofora, ne znaju kako bi. Vode često nemaju, a i kad imaju, pritisak u cijevima je slab.

– Svi znaju i za taj naš problem s vodom, ništa se ne rješava nego nam se govori u Komunalnom da ako nismo zadovoljni uslugom, odemo drugdje. Pa zar je to red?

Muči ih i nedostatak vrtića.

– Zar su ovi ljudi tu osuđeni da im djeca ne idu u vrtić, moja idu jer se supruga prebacila s prebivalištem, govori Dario i pita se nije li to žalosno.

Govorilo im se da će kombi koji kupi učenike napraviti “krug” oko sela i preuzeti djecu te ih voziti do škole, ali i od toga ništa. Rečeno im je da je to do odluke škole, no previše svega i previše nečinjenja odgovornih skupilo se u ovim ljudima.

Pedesetak kućanstava smještenih u jednom od najljepših dijelova županije, doista ne zaslužuje takve probleme. Ljudi ovih krajeva vrijedni su, imaju domaćinstva, u suživotu su s prirodom i ne traže puno. Kamion sipine i sol zimi, stalni pritisak vode koju plaćaju i kombi za učenike.

Reklo bi se, malo im za sriću triba, no to malo nikako da dođe. Jedino što im dolazi su računi.

-Plaćamo vodu, a imamo problem. Plaćamo komunalije, a nemamo pijeska ni soli, sve plaćamo, ništa ne dobijemo kako treba.

Nekad su ralicu vukli konji pa traktori i sve je bilo ok, a “sniga je bilo do pasa”

A nekad je sve bilo drugačije. I metar sniga, i čiste ceste.

Mato Banjavčić sjeća se kako je to bilo prije. Prije traktora, ralice su vukli konji i čistilo se. Onda su stigli traktori, ali sve je bilo uredno i s velikim snjegovima. Sad se sve pobrkalo.

– I sad bismo mi to mogli kad bi nam netko platio naftu, pa kaj ćeš svoje trošit i čistiti nešto što bi trebala općina, a nekad je sniga znalo bit do pasa i bilo je čisto, govori Mato.

Spremni za čišćenje jesu, imaju i s čim, no da sami financiraju nešto što bi trebali oni koje plaćaju i kojima plaćaju, ne vide svrhe.

-Sve se možemo dogovoriti, mi možemo i čistiti i posipavati, ali netko te troškove mora nadoknaditi i osigurati posipala.

Odmahuju glavom kad ih se upita misle li da će im reći da se bave politikom jer su istupili javno. Samo se pitaju zašto se stalno govori o nekim EU fondovima, a ne može se naći novaca za traktor, malčer, sol, pijesak za ljude koji ovdje žive.

– Nije to nikakva politika, to je naš život, to je za nas sve. To nas uopće ne zanima, nimalo. Nemamo mi ništa protiv načelnika. Ali je žalosno da nam se ne može izaći u susret. Zadnja smo im rupa, da imaju volju, riješili bi nam probleme.

Pročitajte i ovo

NJUŠKE

U Utinji na udomljavanje čeka 150 pasa, možda netko baš ovdje čeka da vam uljepša dan