Duga Resa i dalje u oblaku prašine: Sretni jer je asfaltiranje počelo, ali treba biti brže. “Poludjeli smo već”

Skoro pa već godinu dana, Duga Resa je pokrivena oblakom bijele prašine. Počelo je i asfaltiranje Jelačićeve ulice, ali mala je to utjeha građanima koji su pri kraju sa strpljenjem. Kako izdržavaju sve, s čim se svakodnevno nose i hoće li se sve na kraju isplatiti neki od njih ispričali su za naš Radio. 

Prašina, nedostatak ulične rasvjete, buka i probijeni svi rokovi radova, kao i veliki problemi s rupama koje oštećuju aute samo su neke “sitnice” koje muče stanovnike Jelačićeve ulice.

Po velikoj vrućini, nasred gradilišta, uhvatili smo Milu Bolića koji je išao iz trgovine.

Kaže nam Mile da je bilo i vrijeme da se pokrene asfaltiranje, ali od prašine se doslovno ne može živjeti.

– Sve ovo skupa dugo traje. Dobro da su krenuli. A od prašine, od nje se ne može živjeti. To se na dan treba zalijevati po 5-6 puta, a nekada prođe i do 4 dana da nitko ne zalije.

Dodaje Mile kako ne sumnja da će sve biti lijepo kada se napravi, ali svakako je s radovima trebalo požuriti.

U samoj ulici nalazi se i trgovina čiji je djelatnik Darko Lukežić.

Misli kako radnici svoj posao znaju i obavljaju ga dobro, a pošto im on ne može pomoći, nema razloga biti nezadovoljan.

– To je takav posao. Prašina ko prašina, mora je biti.

Ipak, primijetio je Darko pad prometa u trgovini, ali s tim se jednostavno treba pomiriti.

“Ovo je grozota, poludili smo od prašine. Hoće li se to završiti, samo Bog zna”

Svoje izrazito nezadovoljstvo zadnjih skoro godinu dana podijelio je s nama i Mladen Luščić.

Noću nema rasvjete već 3 mjeseca, prašina je neizdrživa, a cijela situacija može stati u jedu riječ – grozno.

– Nemamo se kome niti tužiti, toga danas nema. A ova prašina, grozno, totalno grozno. Ova zgrada iza, toliko je sva u prašini, stanovi su u prašini. Evo, ne znam što bih rekao, neopisivo. Jednom na dan možda poliju, to je sve. Grozno, grozno, ponavlja Mladen.

U oblaku prašine svoje ne tako pozitivno mišljenje rekla nam je i Slavica Šlat.

Već je na kraju svakog strpljenja i razumijevanja, a cijelu situaciju opisuje kao “nenormalnu”

– Mi smo od ove prašine poludili. To je tolika prašina. Još auti kad projure, pa se sve digne. A gradilište uopće ne špricaju.

Dodaje Slavica kako imaju i velikih problema s rupama koje trgaju aute. A pita se, tko će to platiti?

Na kraju, zaključuje Slavica, samo Bog zna hoće li ovim radovima, ali i mukama dugorešana, uskoro doći kraj.

L. Grčić