Dugorešanin Tomislav Puškarić jedini salezijanac i Hrvat koji odlazi na misiju u Amazoniju:Osjećam radost

Između 36 salezijanaca misionara koji će uskoro biti poslani u 17 zemalja svijeta nalazi se i jedan Hrvat, Dugorešanin, dečko sa Starih Sela – Tomislav Puškarić. Tomislav će, čim dobije vizu, krenuti put Venezuele, točnije Amazonije i među tamošnjim plemenima naviještati radosnu vijest Božje ljubavi.

Ovaj 39-godišnjak koji trenutno boravi u Rimu,  u fazi je početne formacije, a prije pet godina ušao je u kongregaciju salezijanaca.Kao njihov misionar naviještat će radosnu vijest u zemlji koja se nalazi u dubokoj političkoj i ekonomskoj krizi.

Za put koji je izabrao u svom životu, kaže da je jednostavno slijed događaja.

Još je u osnovnoj školi osjećao duhovni poziv, ali nije znao kamo bi išao.

– Negdje u 7.i 8. razredu razmišljao sam o sjemeništu, ali bio sam – preplašen. Više me tada interesirala informatika, a vjeru sam nekako  stavio po strani, osobito nakon krizme. Taj period mog života,  negdje do 23. godine, bio je bez vjere, da bih tada krenuo na hodočašće.

Završio je srednju školu, otišao na studij inženjerstva informatike, a onda je nekoliko godina radio u jednoj privatnoj tvrtci. Potom je postao zaposlenik karlovačke Policijske uprave gdje je radio punih pet godina. Iz policije je mirne duše otišao u sasvim drugu “branšu”.  I nije požalio.

-Molio sam Blaženu Djevicu Mariju u tim svojim mladim danima da mi pomogne u životu, uključio sam se s 23 godine u župnu zajednicu dok je bio vlč. Zaplatić župnik, a prije desetak godina krenuo i na kateheze don Damira Stojića.

Ona famozna 33. godina bila mu je godina kad je upao u krizu zvanja.
– Pitao sam se zove li me Bog na brak ili u duhovni poziv. Tada sam otišao na hodočašće u Rio, nakon kojeg su mi se doista otvorile oči. Dugo bi bilo za pripovijedati Tomislavova duhovna iskustva, ali i prijepore, no prije pet godina konačno je odlučio – ušao je u kongregaciju salezijanaca jer je misijski poziv zapravo cijelo vrijeme negdje u sebi osjećao. Kad danas razmišlja o tome, vjeruje da je veliku ulogu u ovoj priči imao i njegov praujak koji je prije devet godina preminuo u Varaždinu, a živio poput sveca. – Malo je pričao, a puno radio, vjerujem da je i on molio da ja odaberem ovaj put, kaže Tomislav.

Hrvatska salezijanska provincija broji 115 članova (83 svećenika, 32 zavjetovana bogoslova), od kojih dvojica već djeluju u misijama Gane i Ruande dok se devetorica nalaze u inozemnoj pastvi u Njemačkoj

Nakon završenog novicijata i dvije godine filozofije, spreman je za iskustvo misionara. Sada čeka vizu za Venezuelu, a od svih strahova, kaže kroz smijeh, osjeća samo onaj da vizu neće dobiti. Neki njegovi kolege vizu su, naime, čekali čak godinu i pol. Razdoblje do dobivanja vize provest će u Španjolskoj gdje će učiti jezik kako bi što spremniji otišao u Južnu Ameriku i Venezuelu.

– Venezuela ima 23 države, a jedna od njih je Amazonija. – Tamo živi 8 do 9  zajednica, odnosno imamo misionarske stanice. Neke od njih bliže su tamošnjim plemenima, a salezijanci tamo kao i svugdje u svijetu imaju škole i centre za mlade, kaže Tomislav.

Tamo gdje će ići, a riječ je o dijelu prašume koji pripada Venezueli, nema ni struje ni signala mobitela, no strah ga nije. – Osjećam radost u srcu. Mislim da je bitno da čovjek upozna da ga Bog ljubi, to iskustvo da se On brine, da se mi ne moramo brinuti, i Papa je rekao: Idite, služite, bez straha, kaže Tomislav.

Kad danas gleda na svoj život, ali i iskustva svojih vršnjaka, kaže kako nas nemoralan način života zatvara i priječi pogled na jasni život. – Što sad znam ili što sam naučio? To da kad god sam gledao sebe i svoje interese, udaljavao sam se od Boga. Kad Njemu dopustimo da uđe u naše živote, On ih mijenja i to nabolje.