Dvojnici

Nekad davno, u dubokom socijalističkom mraku, ljudi su imali telefonske dvojnike!? Da, na istoj parici dva broja, pa, kad jedan razgovara, drugi može. Boga molit’ da to klafranje ne potraje, a kako su uglavnom to u zgradama bili susjedi, stvar se rješavala udaranjem po zidu ili urlanjem s balkona ili prozora. Kad se Hrvatska osamostalila i digitalizirala, osamostalile se i telefonske linije, ali to nije tema priče, nego dvojnici –  ljudski, ne telefonski.

Kažu da svatko ima svoju kopiju negdje na svijetu, netko dalje, netko bliže, a da naravno nisu nikakojajčani blizanci, nit’ rod nit’ pomoz’ bog… Tako su mene ovih dana  bezbroj puta stavili u istu rečenicu s pretendentom na Hadezeovo prijestolje – Andrejom Plenkovićem!? Čovječe, pa ti si isti Plemković, veli jedan koji mu ni prezimena ne zna, ali vidi sličnost. Ma, na koga me Dado ti podsjećaš…? Ma na Plenkija, eh, da… iste oči, oblik lica, naočale, visina… da, da… samo ti imaš malo više sijedih, ali pljunuti on! Ma, pljunuti, da, mislim si ja, blentavo se smijuljeći na te usporedbe.

Ustvari sam dobro prošao! Kaj da se netko sjeti da ličim na Woodiea Allena ili Mr. Beana ili Dedu glumca!? Usporedbe, bar fizičke, s ovim diplomatskim mačkom, jednim od boljih komada na političkoj sceni, da se ne lažemo, svakako gode. Ipak, ako se već može ući u njegov svijet, najbolje po mene bi bilo da mu budem i službeni dvojnik!? Ono, kako američki predsjednici imaju dvojnike, za frka situacije ili, kako smo u filmovima vidjeli, da ih zamijene kad ovi umru ili što već, pa, dok službe ne ‘počiste situaciju’, dvojnik se pojavljuje u javnosti. Recimo, Plenkoviću se ne da iz Brisela ići u nekakva blatna sela pa pošalje mene u Špičkovinu, Gaćeleze i ostala mjesta iz reklame za pivo, da tamo malo motiviram glasače. To mi uopće me bi teško palo, iako je on bar za sada ‘neimitirljiv’ pa bi ga teško bilo skinuti… Ali, ‘tvoje lice zvuči poznato’ sve bi riješilo. Fraze znam, govori mi idu, a i janjetinu bi poslije znao pojest’, pa, ako treba, i nožem i vilicom, kako se šika diplomatu iz EU parlamenta!

Da postoji ona rubrika, kakva je nekad bila u Areni, a ekipa je slala fotografije s naznakom na koga od slavnih liče i podsjećaju, i ja bih postupio isto… Ali preostao mi je Facebook, pa sam tamo dobio zanimljive komentare. Ustvari, očekujem da me Plenkovićev PR pozove na ozbiljan razgovor. Vrijeme do izbora leti brzinom zvuka, pa nema vremena za oklijevanje. Ponude u inbox…