Eko gnjurac

Opet se, nakon kreće stanke, vraćam životinjama. Točnije, vratili me prijatelji istih. Podrobnije, proglas o teškom, mučeničkom eko-životu tzv. ‘Eko svinja’, koje rokću i ruju na farmi Željka Mavrovića, čekajući surov kraj, koji po mišljenju njihovih dušebrižnika nije nimalo human, a još manje ekološki.

Malo me ta briga za ove papkare ipak iziritirala pa ću si olakšati dušu (o)blažući svinjarije iz svog kuta svinjca. Kažu ‘vako: Svinje (crne slavonske) žive u nehumanim uvjetima. Seru i pišaju oko sebe, valjaju se po vlastitim govnima i mokraći, koje jedu i piju. Nema slame za ležanje, nema adekvatnog prostora za odmor, nema čistog zraka, pašnjaka, slobode rovanja i izražavanja, sindikalni rad i djelovanje zabranjeno… Dobro, nešto sam i dodao, ali napad je bio žestok i nije bilo portala i novina koje nisu, zajedno s Lukom i njegovim zaštitarima životinjskih prava, sažalijevali gudane, koje će ‘Eko krvnik’ Mavrović na kraju, onako blatne i ispaćene, lišiti života i pretvoriti u lažne eko čvarke, šunke, krvavice. Lažne zato jer to nije eko uzgoj, već najobičniji tov s ciljem zarade – tvrde prijatelji živine.

Kažu da besposlen pop i svinjama manikira papke, ili tako nešto… Bojim se da je to samo parada za javnost i malo talasanja po gnojnici, da se ne kaže kako je i njima sezona ‘plućica na kiselo’. Ove su sezone na redu svinje, a nagodinu vjerojatno magarci iz Tribunja, koje tamo bezdušno jašu likovi od sto i više kila, pokušavajući pobjediti na toj besmislenoj utrci… Bikovi su španjolski problem, a fauna u Meksičkom zaljevu Obamina je briga.

Ajmo malo, pa pravo: Otkad je svijeta i vijeka, otkad su divlje svinje pristale ući u svinjac, zna se što ih na kraju čeka. Život prije noža uglavnom je čisti stereotip. Ako nisi trinaesto prase, mama krmača te hrani mlijekom. Ako te ne uhvate za ‘Dane piva’ ili neku drugu veselicu, rasteš i postaješ ‘kezmić’. Dođe veterinar, pa mušku populaciju uškopi. Odu jaja, bez pitanja… Pa se po cijeli dan izležavaš, čekaš napoj i kuhane krumpire za ručak i večeru. Nema fast fooda, pizze, deserta. Nema društvenog života baš previše. Sretnici imaju i terase uz svinjac, a oni kojima je baš sjekira pala u žgance, imaju i mlaku u kojoj se preko ljeta kupaju. Dok su moji držali svinje, svega toga je bilo. Ja sam tu mlaku zvao ‘Copacabana’, a po njoj su ravnopravno gacale pure, guske, kokoši, a i mlađi brat koji je bio sklon raznoraznim svinjarijama, uključujući gađanje blatom svinja koje su meditirale u prljavoj vodi, čekajući da se smrači i da odu u svinjac na spavanje.

Kako i pjesma kaže, mnogima je cijeli život putovanje na relaciji: ‘pos’o, kuća, birtija’. Tako je i svinjama itinerer jednostavan: svinjac, mlaka, rema. Tragično je to što prase bude prvi i jedini put temeljito oprano i uređeno tek kad to ono više ne može osjetiti. Šurenje i depilacija, manikura, estetska kirurgija i na kraju kvarcanje u dimu ili duboko zamrzavanje, blagodati su koje glavni junaci za života ne mogu uživati. Ma koliko se brižna ekipa trudila, svinjama će uvijek biti isto. Kao što se naviknu na betonski pod u modernim svinjogojilištima. Na željezne šipke kroz koje kakaju i piške, na umjetnu hranu i umjetno svjetlo, tako im je svejedno ako se uvaljaju u vlastita govna. Na kraju im opet dođe na isto.

Poznato je da crne slavonske svinje imaju daleko veće šanse postati nositelji klica trihineloze, upravo zbog svoje slobode kretanja i ponašanja. One su cijelu sezonu u šumama. Ruju, traže žir, kestene, druže se iz nehata s rođacima veprovima, jedu štakore i ostale strvine na koje naiđu. Tako da ponekad njihovu slobodu i kvalitetu života plate oni koji su ih na kraju servirali na tanjur. Naravno, sami su si krivi, jer test na trihinelu lako je dostupan, a ni cijena nije prepaprena. Zbog toga mi se ova halabuka čini izlišnom i zaletavanjem u svinjac bez klipa kukuruza. Običaj je, naime, da se prascima uvijek nešto donese, kako bi se na miru mogli razgledati. Bilo da ste kupac, veterinar ili prijatelj životinja.

Prokazani Mavrović inače je vegetarijanac. Pa dodatno čudi atak na ljubitelja trava i bilja. Iako je moje skromno mišljenje da je ‘Irokez’ mogao postatio svjetski prvak, samo da se prije meča najeo k’o čovjek. Vraga bi Lennox Lewis onako glatko dobio Željka, da se ovaj pripremao uz špek (vidi pod Janica i Ivica), šunkicu, odreske i petošunke, umjesto uz SMIB (smilje i bosilje). Pa još da se onako u klinču podrignuo po friškoj prženoj jetrici s češnjakom, Lewis bi bio na pragu poraza. Ovako je vladao još skoro 10 godina u svojoj kategoriji, a Željko se ostavio boksa i prešao u eko proizvođače hrane.

Evo, bliži se kraj ove borbe oko prava svinja na dostojan život pa bih zaključio parafrazirajući našeg pročelnika ‘Macija’, koji je onomad u našem programu pričao o eko-incidentima i ‘eko-incidentima’. Uglavnom, njega su ljutili i iritirali pojedinci i udruge koji u svakoj mlaki, svakom dimnom oblaku, svakoj kapljici nafte na kolniku vide ‘ekocid & akcident’ i dižu paniku i graju. Pa reče Mladen, vidno uzbuđen, da pola toga nije ekokatastrofa, već je sve to uglavnom ‘eko ku..c’! Rimuje se s gnjurac, ako baš pitate.

Ružnu riječ – klanje, kao što znate, prognao sam iz etera i takve oglase daju samo neupućeni i oni koji me žele naljutiti. Zato sam si uzeo za pravo da malo očešem Luku i njegove. O, man, ja branim svinjska prava svaki dan, pa s ovog mjesta prosvjedujem protiv uzrečice: Napio se k’o svinja. Kada je prase kome zvalo rundu? Tko je vidio bicka da pije u kutu svinjca, poput okorjelog ‘solo trinkera’? Poznaje li netko krmaču s delirijum tremens simptomoma? Na njihovu žalost, i ove godine ide ’29- ti’.

P.S. Svinje su uvijek bile za urbani zvuk. Nikad nisu voljele ‘cajke’. Svaka druga im je ‘rock-rock’. Do roktanja…