Ep o EP-u
Podiže se četa mala
Na Prateru u Austriji
Malena je, ali hrabra,
U njoj jedva sto junaka,
Ne junaka biranijeh
Po obličju ni ljepoti,
Već po srcu junačkome;
Opet udri četa hrabra
Mora na jačega naman poći
Dušmani već kostobrane bruse
Kopačke lašte,mrka oka gledaju.
Momci naši,već na bojno polje žure
Znaju da boj se dobit mora
Jer bez bitke ni nas biti neće
Udario Slaven hrabro i žestoko
Bečlije pale,Luka točno pogodio
Silna snaga na naše se valja
Ali nit seNijemac naigrao
I on je ničice poražen pao.
Odmorni momci Poljake dočekali
Ivanom strašnim i njih satraše
Ne boje se boja ljutog
Iako Turčin strašan prijeti
Sultan Terim ljutu vatru riga
Al Slaven se samo smješka
Sve rinčicu na uhu gladi,
gitarom se brani i zna
da boja izgubiti neće
I poče bitka ,na Bečkome polju
Sijeva,grmi,puca sa sviju strana
Tuče Ivica,udara Niko,reže Dario
Stipe na nas neda,Kovač brani sebe
Kao i brata svoga,također
Boju kraja vidjet nije..
Prođe sat,pa i dva,mjesec izašao
umorne vojske,zadnju snagu crpe
Ošine Ivan glavom,pogodi pravo
Gotovo je braćo,pomisliše naši
Al Turčin ne bi Turčin bio
Kad bi samo tako oštru sablju
u trnje odbacio,boja napustio
Senturk napade,desnicom udri
Pade Stipe,svi od jada na travu popadaše
A Turci još samo penal čakijom
do kraja naše rasparaše,dokrajčiše
Kuka, jauk,lelek,suza suzu stiže,
Izgubismo braćo,al obraza ne izgubismo
Glave pognute,opet će osmijehom sjati!
Boj se onog ko je sviko,
bez golema mrijeti jada.
Na bojno polje zastor pade,
Al tuga golema u srcu osta
Mogli su momci još puno i dugo
Ipak glave gore,laku noć tugo
ne preosta nam braćo, ništa drugo
Op.a- Ovo nije bio pokušaj pisanja nastavka Mažuranićeva epa “Smrt Smail age Čengića”,već jedini mogući način opisati jad i čemer nakon tragične epopeje naših momaka na travnjaku i združene braće na tribinama,trgovima,domovima.
Jebiga,život je okrutna pojava.