Fake fakin

Nakon dosta godina, opet su me „zaredili“, točnije, trebao je jednoj veseloj grupi svatova, a posebice mladencima, netko tko će ih „povjenčati“, a da je odjeven kao biskup, a naravno i da ima adekvatnu proceduru, na tragu pravog vjenčanja.

U motive nisam ulazio, ono kao pravi „ubojica po narudžbi“, ne pitaj, nego pucaj, obavi zadatak, take a money and run…

I, bi tako. Mjesto „zločina“ Stari grad Novigrad. Snimatelji, fotografi, „Skitnice“ u pratnji i On i Ona.

Namjestio ja onu biskupsku isposničku facu, pa širokih ruku dočekah mladence. Oni u šoku, skoro pa su pomislili da ih je dohvatio pravi župnik, dok nije prošlo dvije minute ceremonijala.

Konstatirao sam da se i staro zdanje kameno toliko napalilo na njihov dolazak, da su se čak dvije kule prije pola godine, doslovno zapalile!?

Dalje je išlo lako, nitko nije pružao otpor, razmijenili su prstenje, zakleli se na vječnu ljubav i vjernost, obećali da će raditi na tome da uz postojeću djecu, svijet napuče s još malih kmečavaca.

Muzika udarila tuš, ja im rekao, kuš, a sada na svadbu kod Butine, a tek onda mladoženja može slobodno – među butine…

Završni pozdrav neću spominjati, da me opet kakvo pravobraniteljstvo ne stavi na dnevni red.

Nakon dvije sezone što sam „vjenčao“ otkačenu ekipu na Rujan festu, nekoliko obnavljanja zavjeta, dakle odradio sam , uglavnom zlatne pirove, i nakon dvije godine „Martinjskog celibata“, baš sam guštao biti „pop na 15 minuta“.

Čak su mi i platili!

Možda je sazrijelo vrijeme za show “Mijenjam svećenika”…!?