Ferguson

Veličanstvena je atmosfera vladala na Old Traffordu, koji je u nedjelju proslavio 20. naslov engleskog prvaka, a ujedno se oprostio od stručnjaka koji je klubu donio 38 trofeja u 27 godina rada. Uoči utakmice su igrači obje momčadi napravili špalir kroz koji je Ferguson, posljednji put kao trener, uz zvuke pjesme My Way, zakoračio na travnjak slavnog stadiona. Uz ovacije navijača, škotski je stručnjak došao do svojeg mjesta, podijelio desetke autograma i po 1499. put poveo Crvene vragove u utakmicu.

Ovo je pasus o čovjeku crvenoga lica, koji je gotovo cijeli svoj radni vijek vodio momke u crvenim dresovima i imao vrlo malo razloga crvenjeti se zbog nečega, osim od dobrog viskija, kojeg je, kao i žvakaćih guma, deklarirani ljubitelj. Takvu dugovječnost na klupi nekog kluba doživjelo je tek nekoliko dugotrajnika, a kad se to usporedi s vijekom trajanja trenera u našoj nogometnoj ligi, onda se to čini kao ‘Rat i mir’ u usporedbi s kratkim pričama poput ove. Recimo, Krešimir Ganjto je uspio svesti rekord u kratkotrajnosti trenerskog posla na samo jednu utakmicu na klupi NK Karlovca. On je već nakon te jedne (!?) utakmice dobio otkaz! Kažu mudri ljudi da ‘Nomen est omen’, znači da ime određuje mnogo štošta. E, pa Ferguson je zaista primjer za takvo što.

Nema u ovoj zemlji na brdovitom Balkanu čovjeka, druga i samoupravljača, malog dioničara, ratara, poljodjelca, pa ni među poštenom inteligencijom onoga tko nije čuo za traktor ‘Ferguson’. Punim imenom ‘Massey Ferguson’. Moćne mašine s Otoka, koje se rijetko kvare, a oru i vuku sve što se na njih prikvači. Kako je u prvoj ili drugoj petoljetki mladog socijalističkog društva zaključeno da bez vlastitog traktora ‘nemremo naprevo’, od mrskih kapitalista se iskamčila licenca pa se u Rakovici kraj Beograda počela proizvoditi inačica Fergusonovog bolida – naš IMT adut. Kao i Alex, koji je rumena lica uspješno orao i drljao po njegovanoj engleskoj travi, tako je i ovaj crveni stroj postojano služio vlasnicima, kojih je svakim danom bilo sve više. Ako se iole održavala mašina, uz generalku svakih dvadeset godina, traktor je služio i služi svojim vlasnicima već desetljećima. Iako su modeli bili sve veći, jači i moćniji, neki primjerci su ipak ostali i opstali unatoč modernizaciji kabine, kokpita i, naravno, operativnih mogućnosti. Kao i moderni kombajni, koji imaju sva čudesa moderne tehnologije – od klime i putnih računala do GPS-a i grijanih sjedalala, tako i traktori postaju mrcine za čije upravljanje definitivno nije dovoljan ‘kurs za traktoriste’, već široko informatičko i lingvističko obrazovanje s tendencijom stalnog usavršavanja. Sve ove frazetine i lamentacije su suvišne kad se starijim oračima spomene ‘Fergus’ – tako su svi u početku zvali motor iz Rakovice, a onda je počelo tepanje.

Dok su naši radio oglasi išli uživo telefonom, to je bila borba do zadnjeg fergazera… ‘Vako je to išlo:

– Imam ‘Em Teja’ za prodati!
– ‘I Em Te’ valjda?
– ‘Em Te’, da…
– Dobro…

– ‘Im Te’ 533, uščuvan, proša ‘iljadu trista radni’ sati…
– To je I Em Te! – lagano živčan režim u mikrofon, ali nema pomoći.
– E, da. ‘E Im Te’, ima i plugove i drljače…
– Nadrlja’će ne’ko, dajte broj…

Legende od traktora voze i dalje, a Alex Ferguson ode u legendu… Iako se po njemu ne zovu, meni će uvijek biti znak istoznačnosti. Dugovječan, pouzdan. Malo troši, rijetko se kvari. Jednostavno – Ferguson. Ako naš svijet već dugo pere zube s kaladontom, bez obzira što na tubi piše, i maže cipele s armiralom, i traktor će ostati ‘Fergus’, kao i Singerica koju je prozvodio Bagat i Štilovka iz Korduna. Kao što će stariji ljudi u mom selu uvijek ići u ‘Općinu’ i ‘Zadrugu’, iako tamo već sto godina nema Općine i četrdeset godina nikakve trgovine, već je samo Vatrogasni dom, nema veze… Kad krenu na zabavu za blagdan Svetoga Antuna na Trg dr Franje Tuđmana (!?), oni će ić’ na bal kod Općine, ili Zadruge, a to je odma’ iza ‘Ribarove vile’…

A nekad se i na zabave išlo traktorom, pogotova kad je još bio nov i čist. Uostalom, i meni je to bilo prvo prijevozno sredstvo na četiri kotača, kojim sam samostalno upravljao. Sad kad je nastupila apsolutna zastara za taj prekršaj, mogu priznati da sam imao samo 10 (!?) godina. Nejake noge jedva su dosezale do brenze i kuplunga, ali volja je bila prejaka. Znači, Valent – vožnja daleko prije stjecanja prava itd… Tek kasnije netko je smislio onaj priglupi napjev: Imam traktor najjači u selu, svjetla jaka, ne bojim se mraka!

Svijetla točka mnogih života – Ferguson!