Filter 57

Filter 57

Ove godine mi se baš posložila zgodna igra brojki, pa da se malo poigram njima i slovima.Sjećate se kviza “Brojke i slova”? Išlo do rata,a onda su granate i ratne trube protjerale tu miroljubivu misaonu emisiju s ekrana…

E, tako je moja križaljka ove godine pod 1. vodoravno zadala “Nekad poznata vrsta cigareta”, a pod 1. okomito, “Broj godina vašeg voditelja i “(o)blogera “?

Odgovor je , vodoravno-“Filter 57”, a okomito – 57, brojkama pedeset sedam, izvorno- sedam pa pedeset.

Uličnim rječnikom rečeno- popušio si ih 57, sve do filtera !?

Kad sam zagazio preko 50, ne sjećam se više tko , ali rekao mi je da će mi za 57. rođendan pokloniti šteku cigareta “Filter 57”, pa da ih popušim stvarno i u prenesenom smislu!?

Ima, tek jedna sitnica, ja, naime , od 1979- ne pušim:Znam i datum – 1. listopada.Kako tada, tako i sada. Ima da nema dima u plućima mojim, osim onog pasivnog pušenja kroz 15 godina konobarske karijere i još toliko sviračke…Ali, to se ne računa .

Taman, da iz zajebancije i zapalim jednu, u taj kasno jesenski dan, kad napunim tih 57, bilo bi to dva, tri dima, prije nego me kašalj zalijepi…

Taj mazohizam mi ne treba, jer da je pušač biti lako, pušač bi bio sva’ko, kako glasi ona tupasta doskočica što se dijeli po fejsu…

Da su pušači nagrabuslili, svima je jasno. Protjerani su u svoja geta, na čist zrak, na hladne balkone , vjetrovite terase,u bespuća nikotinske zbiljnosti..

Današnjim pušačima početnicima vjerojatno nestvarno izgledaju scene koje se daju vidjeti u “Crno bijelom svijetu”, gdje se na sastancima u poduzećima jedva vidi predsjedavajući od dima, a pepeljare se “prelivaju” prepune čikova. Pušilo se u sedamdesetim i na utakmicama, pa je karlovačka sportska dvorana po okončanju dana na malonogometnom turniru smrdjela više po duhanu nego po znoju, a često golman od dima nije vidio svog kolegu na drugoj strani…Khhhh, Khhhh !!!

Osim svih tih peripetija, valja istrpjeti one grozne slike na kutijama kojima se straši od pogubnih bolesti, ali i kupovanje cigareta, gnjavaža je svoje vrste. Maloljetnici su uvijek nalazili načina kupiti dim, ali sad je baš gadno…Imam dojam da je lakše iz Sirije dopješačiti do Maljevca, nego iz prve kupiti cigarete na blagajnama dućana. Ide to otprilike ‘vako:

Imate Rohill , taj i taj...Ne znam, crveni, žuti…Blagajnica otvara onaj VBC ( Višecjevni bacač cigareta), iznad blagajne i cilja pogledom. Nema, hoćete meki, tvrdi, kratki, dugi…? A, imate Marlboro..pa opet nijanse..Boja, dužina, light’s, ‘vakav, ‘nakav..naravno, ostali u redu gunđaju..Kaj sad komplicira, Jebalegapljuge, dagajebale... Osim par domaćih brandova, sve su to strana zvučna imena, za koje treba izvaditi fest novaca.

Nema više stare dobre “Opatije”, nestale rijeke – “Ibar”, “Drina”, “Morava” ,”Zeta”,naravno “Filter Jugoslavija”, popušena i zgažena…Nema ni “Filtera 57”.

A, ta je cigareta pakirana u kutije naopako, dakle kad otvoriš uhvatiš za vrh cigarete , a ne za filter..!? Razlog- to je bila radničko seljačka cigareta, da se masnim, prljavim, nauljenim rukama ne zagađuje filter, nego ono što se prvo pripali!? Lukavo, zar ne? Baš, ono slovenski logično!

Kad je tako, neću pokleknuti niti nakon 40 godina bezdimnog života, jer nisam lud da posegnem za nečim, što se zove , nek se prizvođač ne ljuti – “Pall Mall”. Em, pal, em mal !? … Ma, nemojte me…Tvrd mi je…stav!