Ova mala Karlovčanka članica je Mačevalačkog kluba Karlovac, a u ovom sportu postiže sve zapaženije rezultate. Prije nekoliko dana u Zagrebu je osvojila prvo mjesto u kategoriji do 10 godina starosti u 3. kolu Lige malog floreta .Nakon tog trećeg kola, Lara vodi u ukupnom poretku u konkurenciji djevojčica i dječaka iz cijele Hrvatske.
Floretom kao disciplinom u mačevanju počela se baviti kad je imala šest godina.
– Ma, nešto sam pokušavala malo s tenisom, ali sam se iz svega ispisala i onda sam slučajno došla na trening, i evo, to je sad to.
Najviše joj se sviđaju borbe,a najbolje je kad plastron (dio opreme) zapišti, naravno kod protivnika i protivnica. Kod nje pišti sve manje, što je dokaz da je sve uspješnija floretašica.
Otkriva da se bori i s djevojčicama i dječacima, a koliko je tko od njih dobar, mudro diplomatski odgovara:- Ovisi koliko treniraju. Ona je u svojoj dosadašnjoj karijeri pobjeđivala i jedne i druge, a da bi ostvarila ovakve uspjehe, potrebna su i odricanja.
Treninzi su pet puta tjedno, a kad u ruci nema floret, svira violončelo i planinari
Lara Fabac trenira čak pet puta tjedno, a svaki trening traje između sat i pol i dva sata. Velik je to napor za djevojčicu koja pohađa treći razred Osnovne škole Dragojle Jarnević. Doduše, njeni vršnjaci ne znaju baš previše kakvu majstoricu s floretom imaju u razredu jer je ona skromna i ne razmeće se previše svojim uspjesima. -Oni koji znaju čime se bavim kažu da je to super, ali ja se time baš ne hvalim.
A da Lara ima i druge talente, svjedoči i to što pohađa Glazbenu školu, drugi razred te svira violončelo. – Volim slušati 2Cellos pa sam zato izabrala violončelo, objašnjava ovu glazbenu aktivnost u svom životu.
Ipak, mačevanje joj ide puno bolje od sviranja violončela i uvijek je njen prvi izbor. A ako joj i to dosadi, ostaje joj planinarenje. S roditeljima redovito planinari kao članica HPD-a Vinica i kad se zbroje sve njene obaveze i aktivnosti, kod kuće je vrlo malo. -Znam ujutro biti u školi, pa popodne u Glazbenu školu i onda još navečer na floret. Dođem doma oko 8, a nekad i u 10 navečer.
Uz sam floret, floretaš ima zaštitnu opremu – odijelo, rukavice, masku. Nosi i plastron koji je provodljiv i na kojeg je spojeno ožičenje. Kad svojim floretom dodirne protivnikov plastron, upali se svjetlo.Tako suci procjenjuju pogotke.
Najvažnije je razmišljati u borbi
Tajna uspjeha ovog sporta je kondicija i brzina ruke, otkriva nam malo-pomalo "finte". – Trebaš biti u dobroj formi. Imamo posebne treninge, dižemo utege teške 1-2 kg, trčimo, radimo sklekove, trbušnjake. Ali je najvažnije razmišljati u borbi, ako ti protivnik radi jedno te isto, moraš ga znati spriječiti. Ruka ti mora biti brza, pa ga odmah moraš "upiknuti".
Najsretnija je kad na natjecanju završi među prvih tri, a ako je još tu i prvo mjesto, sreći nema kraja. Dokaz te sreće i njene uspješnosti su i brojne medalje te pehari koje je dosad osvojila. Ima 17 medalja te tri pehara. Od toga je 7 medalja s državnog prvenstva, tri su bronce, tri srebra te jedno zlato, dok su pehari za osvojena prva mjesta. Prošle i pretprošle godine osvojila je i Kup VMD-a u Zagrebu, a zadnji osvojeni turnir je onaj u Ljubljani, Cvetkov memorijal.
U floretu se treba truditi, ali nije opasan, ponekad dobiješ modrice
Lara tvrdi kako svako dijete može bar pokušati biti floretaš ili floretašica, no najvažnije je da se potrude, objašnjava dok joj pogled svako malo "skrene" prema mami Kristini.
Mama, inače fotoreporterka Pixsella, isto se bavi floretom, no godinu dana manje od kćeri koja za nju iskreno kaže da je u tome "loša". – To je zato jer stalno radi i nema vremena za vježbanje, jednostavno je objašnjenje.
U Mačevalačkom klubu Karlovac Laru uspješno trenira Tomislav Vlainić, a glavni je trener Krešimir Profozić.
Važno je reći da ovaj sport nije opasan, jer to svi pitaju i zbog toga svi brinu, objašnjavaju nam njih dvije zajedno. "Zarade" se jedino modrice, no i one brzo prođu. – Ako vas "upikne" u tijelo, onda ne boli, ali ako "upikne" u ruku, onda da.No, mene nikad jako ne boli, kaže ova hrabra djevojčica.
Osim što joj je želja da bude još uspješnija u floretu, ima i jednu baš dječju želju. Silno bi voljela da u Mačevalački klub stignu nove članice i da više ne bude jedina djevojčica. – Ako bi htjele cure do 10 godina doći, bilo bi to jako dobro, pa ih pozivam da dođu i da ih roditelji dovedu, poručuje Lara Fabac. A dok nove kolegice ne stignu u klub, svoje sve brojnije uspjehe dijelit će s ponosnim roditeljima i ostalim članovima Mačevalačkog kluba u Karlovcu.
KARLOVAC JE NEKAD BIO CENTAR MAČEVALAČKOG SPORTA – Mačevalački klub Karlovac osnovan je u listopadu 2003. godine, na inicijativu Miroslava Brežana. S ozbiljnijim radom počeli su 2009. godine i ima tridesetak članova, starosti od 5 do 80 godina. Ono što je manje poznato je činjenica da je Karlovac nekada bio centar mačevalačkog sporta. Kao vojni grad, u njemu se mačevanje prakticiralo i treniralo po mnogim vojarnama i vojnim ustanovama. Također je manje poznato da je Milan Neralić, mačevaoc rodom iz Slunja, svoju vještinu mačevanja ‘brusio’ upravo u Karlovcu. On je bio prvi hrvatski olimpijac, i što je još važnije, prvi Hrvat koji je osvojio olimpijsku medalju. Ona je bila brončanog sjaja, a osvojena je u disciplina sablja 1900. godine na Olimpijskim igrama u Parizu. Medalja je osvojena pod Austro-ugarskom zastavom, tako da ju danas prisvajaju Mađari, Hrvati, ali ponajviše Austrijanci, zbog činjenice da je Neralić velik dio svojeg kasnijeg života proveo u toj zemlji.