Županija MILI MALI, BIJELI I CRNI Objavljeno 2.3.2022. - 6:45 Podijeli
Grafička dizajnerica postala je “dizajnerica” farme češnjaka
Na polju površine 3 tisuće kvadrata kojeg obrađuje Katarina Šostar Meserko u Zajačkom Selu kod Ozlja već 5 godina raste sjajan češnjak. On je lijek, suvenir i začin, a gazdarica Katarina ništa ne prepušta slučaju.
Kad se prije pet godina vratila u rodnu kuću iz Slovenije gdje je radila kao grafički dizajner, nije imala pojma o češnjaku. Kao dijete je rasla na selu i taj joj život nije bio nepoznat, no češnjak je bio novi izazov. Nakon karijere u grafičkom dizajnu i života u Deželi, počela je “dizajnirati” polja češnjaka u rodnom kraju.
-Mama je umrla, ostala je kuća i ja sam se odlučila, od nas tri sestre, vratiti ovdje i započeti novi život u staroj kući.
Uhvatila se učenja, proučavanja, a onda i sadnje ovog povrća kojeg na svijetu ima više od 1000 vrsta. Vrlo jednostavno objašnjava nam što sadi.
– Sadim rani i kasni češnjak, dvije sorte, ovaj rani je malo finijeg okusa, dok je kasni malo “žešći”. U prosjeku posadim oko 130 kilograma, a kad je sezona dobra, urod može biti i do 1000 kilograma. Režnjeve sadi na razmaku od 12 cm, a redove na razmaku od 70 cm kako bi između mogla obrađivati tlo s kopačicom.
Koliko se Katarina uhvatila ozbiljnog posla dovoljno govori podatak da je njen OPG Mili Mali pod kontrolom, odnosno ovo je “farma” češnjaka čiji se uzgoj kontrolira kao organski i nema mjesta švercanju.
Kad radi na polju, nije umorna jer joj je to “fitness”, otkriva nam ova simpatična gospođa koja ne krije svoju zaljubljenost u češnjak.
Nema salate u koju ne stavi barem jednu glavicu, jede ga svaki dan, otkriva i da koronu nije imala, svoj imunitet bilda s “Milim malim”, a kaže i da je upravo u ovo dvogodišnje vrijeme korone potražnja za bijelim lukom doslovno buknula.
-Ljudi koji prije nisu koristili češnjak su se počeli javljati, imam i stare i stalne kupce, trudim se, kaže Katarina i otkriva da joj najmlađi kupac ima tek 6 godina, a mama mu se ne može nakupovati češnjaka koliko ga dijete može pojesti.
U tom trudu najveći joj je neprijatelj češnjakova muha. Ona, naime, nagrize ili rani češnjak, odnosno pojede ga, i nakon toga režnjevi više nisu isti. A upravo o ljepoti režnja ovisi i plod pa čim se ljepši posadi, to bi i rezultat trebao biti bolji.
O učincima i dobrobitima češnjaka već se dobro zna, a službeno je prva biljka na svijetu koja je proglašena ljekovitom. Zna to dobro i Katarina pa joj je time još važnije kako ga sadi, brine o njemu, uzgaja, kakvi plodovi i glavice dolaze. A onda i još nešto. Mili Mali Česn nije samo bijele boje, već gospođa Katarina uzgaja i crni.
-Ljudi ne razumiju da crni češnjak ne možeš posaditi, već on nastaje od bijelog, procesom fermentacije odnosno u posebnim uvjetima. Naravno da neću reći kako, kaže kroz smijeh simpatična Katarina. Za one koje zanimaju procesi, radi se o aminokiselinama i šećerima, a češnjak od bijelog postaje crn, mekan, gotovo želatinozan, a što je najvažnije, takav ima dvaput više oksidansa od bijelog brata.
-Bijeli češnjak ljudi ne vole jesti zbog mirisa, no ovaj crni to nema, kaže Katarina koja glavicu crnog češnjaka prodaje za 20 kuna.
“Česn” kažemo baš ovdje, u Zajačkom Selu, tako da je sve u vrlo lokalnom stilu.
Sve oko češnjaka više-manje radi sama, ima pomoć jedne gospođe, a i veliko razumijevanje mještana jer kad češnjak dozrije, onda trebaju brojne ruke da bi ga ubrale.
-I kod sadnje i kod berbe treba više ruku, i tad nas je oko 15 do 20, a sve drugo radim sama.
Umjetničku fazu života Katarina nije zapustila i dokazuje ju i kroz češnjak. Od njega radi “pušleke”, a plete i veće te manje kite.
Ono što joj nikako ne ide u glavu jest da uz sva naša polja, ali i domaće proizvođače, u Hrvatskoj još uvijek ima jako puno uvoznog češnjaka, najviše kineskog.
-Evo, u dućanu naiđem na takav češnjak, kineski, govori pomalo razočarano. Svatko tko je jednom probao pravi, domaći češnjak, odmah će prepoznati taj uvozni koji mu nije ni sjena.
A da nema boljeg, od pravog, domaćeg, u njenom slučaju organskog, čistog češnjaka i sami smo se uvjerili. Od mirisa do okusa, sve odiše “domaćim”, svježim i prirodnim.
Za one koji zaziru od mirisa, Katarina radi i mljevenu opciju, a proizvodi i pesto od češnjaka. Prilagodila se i modernim vremenima pa radi i krispi, a na naše pitanje može li se od toga živjeti, odgovara: – Nisi milijunaš, ali može.
A za one koji i sami planiraju vrt, Katarina poručuje da još nije kasno za posaditi malo “česna”, samo je važno da zemlja nije vlažna.
Svoj posao na polju češnjaka opisuje vrlo plastično: -Taman dođem do kraja i moram opet sve ispočetka. No, isplati se jer “Mili mali” bio crn ili bijel, doista je sjajan i zdrav.