“Gledam vijesti iz Ukrajine pa molim krunicu. Svi smo utkani u to da dođe mir. Ukrajina prolazi svoj križni put”

-Kad se dogodilo ovo zadnje s nuklearkom, imao sam “slom nade”. Probudio sam se ujutro oko 3 i počeo čitati vijesti. Onda krunica, pa opet vijesti, pa opet krunica, vjerujem da snaga molitve kao rezultat može utišati oružje.Molitva i herojstvo ukrajinskog naroda u ovom trenutku. Moramo vjerovati.

Otvara tako svoje srce najpoznatiji karlovački Ukrajinac Volodymir Kubinskyy, ravnatelj Centra za odgoj i obrazovanje na Baniji, grkokatolički svećenik, čovjek koji spaja svoja dva poziva, učiteljski i duhovni, i na savršen način svoju rodnu Ukrajinu i Hrvatsku.

Možda je zakazala zapadna civilizacija kad je od 2014. promatrala rat

Ovdje je već 30 godina, život ga je doveo u Karlovac gdje se skrasio i odakle danas prati sve što se događa u njegovoj domovini. Nije mu lako, baš kao što teške trenutke prolaze svi Ukrajinci, i oni u domovini i izvan nje.

-Da se netko mogao nadati ovome – nije, možda smo zakazali kao predstavnici cijele zapadne civilizacije kada smo od 2014. godine promatrali i pratili statistike o ubijenim borcima za slobodu – prosvjednicima na Majdanu, neovisnosti u Kijevu, a kasnije o stradalnicima na istoku Ukrajine. Možda nismo bili svjesni da se tamo odvija pravi rat, da je tamo bilo ubijeno više od 13.000 ukrajinskih branitelja europskih načela slobode i demokracije, promišlja Kubinskyy.

-Da, Ukrajina je velika zemlja, a naša plavo žuta zastava simbolizira plavo nebo i žuto žito, kaže Volodymir. To je zemlja moje mladosti gdje sam završio učiteljski studij i počeo raditi.

S pažnjom i detaljima priča o povijesti svoje zemlje.

Ukrajinci i Rusi različiti su mentalno, kulturno, jezično

– Priča se da je oduvijek bila dio Rusije, da nije bila samostalna zemlja, no to je krivo. Mi imamo uspomene već iz 8.stoljeća gdje se govori o Kijevska Rusj, ne Rusiji,  a koja je dala početak slavenskim narodima u tom dijelu Europe. Na sjeveru Ivano Frankivske oblasti vidjet ćete veće selo, Krilos, gdje je istaknuta cijela povijest Hrvatske i gdje su živjeli Hrvati, baš kao u Bijeloj Hrvatskoj, govori Kubinskyy zanimljive detalje koji vezuju dvije zemlje.

A onda objašnjava i u čemu se razlikuju Ukrajinci i Rusi.

-Mi smo različiti narodi, mentalno, kulturno, jezično, ja nikako ne želim nikoga umanjiti, ali mi smo različiti, u svemu.

Ono što mu smeta jest da se želi “zataškati” dio ukrajinske povijesti i procvata kneževina svih stoljeća kad je Ukrajina bila na nivou razvoja.

-Tko može osporavati razdoblja ukrajinskih upravitelja Volodymyra Monomaha, Jaroslava Mudrog, Danyla Galyckog, hetmana Mazepe, Sirka, Hmaljnycjkog, pita naš sugovornik. To su bili kneževi o kojima je europska scena vodila računa, povezani s Parizom, Konstantinopolom, evo tu smo možda najviše slični Hrvatima, u toj suradnji i europskom usmjerenju.

Gladomor, križni put, Majdan…

-Znate, otpor nikad nije prestajao, odgovara na naše pitanje da su ipak dobar dio desetljeća proveli pod SSSR-om.

-Naši Ukrajinci, osobito u zapadnom dijelu, pružali su otpor sve do 14. svibnja 1960. godine. Tad su ubijeni oni koji su se protivili Rusima. To je ukrajinski križni put, a on traje i u novije vrijeme.

Godine 2014. i polazišna točka Majdan, odnosno ustanak bio je izazvan time što je naš bivši odbjegli predsjednik Janukovič trebao potpisati asocijaciju s EU. Kad je došao na sastanak i nije htio potpisati, ljudi su vidjeli da su prevareni jer su bili usmjereni na zajednicu EU država. To je bila borba za načela demokracije i pravde, europske vrijednosti.  Nakon Majdana, pobunili su se na istoku, ovi rusofili, i krenuli su. Zaboravili su očito što se na tim područjima događalo 30-tih godina prošlog stoljeća kad je Staljin izgladnjivao narod koji je tamo živio. Bio je to gladomor/holodomor i uzeo je oko 6 milijuna života Ukrajinaca. Oni su izgladnjivani, prevezeni u Sibir, protjerani sa svojih ognjišta, a tu su dovedeni Rusi. Kad netko naglašava da su Rusi i Ukrajinci braća, moram se vratiti na Bibliju i reći da su i Kain i Abel bili braća.

Pred našim očima odvija se korizmeni Križni put Ukrajine uz molitve i zapomaganje ukrajinske djece, majki, staraca, a koji će sigurno završiti pobjedom života nad smrću i patnjama, uskrsnućem naroda koji brani svoju slobodu

Kad je separatizam počeo, to su bile prave borbe, svih tih godina ubijeno je više od 13 tisuća ukrajinskih branitelja. To je probudilo još veće domoljublje.  Znate, kad čovjek vidi sve što se događa, mora to osjetiti, budi se instinkt, razum se oplemenjuje. Kaže se da čovjek koji osjeća bol je živ čovjek, a onaj koji osjeća tuđu, je Božji čovjek. Ta nota osjećaja probudila je junaštvo Ukrajinaca. Oni su junaci, golim rukama idu na tenkove, ovih dana idu na okupirane trgove gdje Rusi pucaju, ali oni protestiraju i izlaze s ukrajinskim zastavama, ne predaju se. Nismo vas zvali, odite doma, poruka je.

Zašto se povlači teza kako su svi ukrajinski predsjednici i premijeri u ovih 30 godina “postavljeni” od strane zapada?

-Bez obzira što mi imamo Ukrajince domoljube koji koriste ruski jezik jer im je to jezik svakodnevne upotrebe, imamo na zapadnom i centralom dijelu Ukrajine one koji se služe ukrajinskim. U našoj novijoj povijesti uvijek su u izborima prevagnuli oni koji su više istočnu stranu zastupali i predsjednici su bili iz tog dijela, većinom. Naš sadašnji predsjednik, kad ga se biralo, komentiralo se da je komičar, a mi smo ispali kao komična zemlja. A zapravo se dogodilo da je od komičara nastao solidan predsjednik, heroj, a od heroja koji su bili birani u Europi, nastali su komičari u ovom trenutku.

Osjećaju li se Ukrajinci danas izdano od te Europe? 

-Trebalo je reagirati žešće i ozbiljnije, shvatiti situaciju jer Europa je naučena, a to smo vidjeli na hrvatskom primjeru, ona je naučena čekati pa vidjeti što se događa i onda reagirati. Biti na promatračnici. To svi mi mislimo, nije to ukor, ali je činjenica i danas oni čekaju. Ne možemo reći da su prestali pomagati, ali oštrije postupiti…

Kubinskyy i danas u Ukrajini ima rodbinu i prijatelje s kojima se čuje cijelo ovo vrijeme.

Budim se u 3 ujutro i gledam vijesti pa molim krunicu

-Ne žele oni napuštati svoje domove, ne bježe. Možda je i tu sličnost s Domovinskim ratom kad se ljudi vraćaju iz inozemstva i idu u redove branitelja. Sad čujem da se vratilo 66 tisuća njih u Ukrajinu iz različitih država.

Kao i svi, nada se da će uskoro prestati rat u Ukrajini. Svjestan je da će se to odraziti i na ekonomiju, na Europu, svijet. Od početka invazije višestruko prati sve što se događa.

-Možda će biti čudno, ja se probudim oko 3 ujutro, idem gledati vijesti, kasnije krunica, pa opet vijesti. Najgore mi je to što mi se čini da se ljudi privikavaju na rat. To je strašno. Kad gledaš ruševine, ubijanja, smrt, krv, bez obzira čiju, zlo je zlo, no to postaje svakodnevica i to je zlo. A jučer, kad sam gledao te vijesti, doživio sam “slom nade”. Ozbiljno. Kad sam vidio osvajanje nuklearke, a toga se najviše pribojavam, da se nešto dogodi… jer mi imamo 15 nuklearnih reaktora i ne daj Bože da se išta dogodi…No, opet, znamo i vjerujemo da će biti dobro. Moramo vjerovati u dobro, kaže Kubinskyy.

Manje je poznato da je Kubinskyy autor pjesama koje su popularne u Ukrajini. Jedna od njih, “Ustani, zemljo moja” reakcija je nezadovoljstvo Ukrajinaca sa zapada Janukovičevim režimom, a napisana je prije 9 godina.

Učinak molitve može biti prestanak rata. Trebamo biti ljudi vjere

Koliko u ovim trenucima su Ukrajinci okrenuti molitvi, a koliko vide spas u oružju?

-Nekako bih na istu razinu stavio molitvu i oružje. Ponekad je učinak molitve prestanak rata, prestanak govora oružja i tu moramo biti ljudi vjere, nade i Caritasa, što znači djelotvorne ljubavi. Hrvati su se pokazali djelotvorni u tome jer su navikli vidjeti čovjeka u potrebi i ne treba im puno govoriti. Oni odmah krenu pomagati, već od početka ovoga imam bezbroj poziva gdje ljudi nude pomoć.

Karlovačka županija i Karlovac pripremili su se, jako angažirali

Karlovačka županija i Grad Karlovac i drugi, a vidjet ćete sljedeći tjedan, pripremili su smještaj za ukrajinske izbjeglice ako ovdje dođu, ali i jako su se angažirali, no o tome će oni sami govoriti. Jako mi je drago da su to pametno i učinkovito posložili, kaže Kubinskyy.

– Ja sam tu samo ako treba pomoći, to je zrno posijano u čovjeku. Ja sam stvarno integriran u ovo društvo, dok sam studirao i bio slobodan, uključio sam se u rad Caritasa, dolazili su kamioni, trebalo je fizički raditi i veliko je zadovoljstvo kad to čovjek može učiniti. Hrvati sada imaju ogromno zadovoljstvo bilo što učiniti za Ukrajince. Vjeru svjedočiš djelima, Bože pomozi da sve dobro završi. Svi smo utkani u tu želju svijeta da bude dobro i počne mir, bez krvi, plača, suza.