Godina skakavaca
Mislio sam na oproštaju s 2020. godinom napisati jedno oštro štivo, ne otpusno, već optužno pismo , jer svak zna da je ova „prijestupnica“ baš zapela da nam ostane u „rđavom“ sjećanju. Ali, nakon potresa koji su sravnili sa zemljom dobar dio Petrinje, oštetili Sisak , Glinu i brojna sela na Banovini, odnijeli živote- predomislio sam se.
Za sva zla koja su nas snašla u tih 366 dana ove olimpijske godine, koja nije dala sportašima u Tokio u borbu za medalje, nije dala nogometašima da odmjere snage na „Euru“, i poput stroge maćehe zaključala nas u svoje uglove ,sobe, dvorišta, zaslužila je da joj se ispraši tur !
Međutim, ‘ajmo malo pa pravo- što je ona tu kriva ? Godina k’o godina. Dvanaest listova na boljem kalendaru, statistička kategorija, nadnevak „taj i taj“. Jednako knjigovodstveno hladna kao prethodna 2019. ili nadolazeća 2021.
Ona se samo našla u krivo vrijeme na krivome mjestu. Nije ona ni kriva ni dužna što je početkom godine iz Kine stigao virus, koji je doživljavan kao jača prehlada, karijes ili malo jači oblik gripe, a na kraju napunio groblja, najprije u Italiji, onda i gotovo po cijelom svijetu…
Časni Sude, nema ona ništa s tim.
Život je stao, nestalo koncerata, skratila se putovanja, ispraznile se škole, zaraženih na milijune, brat bratu u goste ne ide bez maske, unuk se boji zagrliti djeda i baku, tko u familiju donese koronu, skoro pa ga bližnji razbaštine !?
Na proljeće nas uštipnula, na ljeto malo ostavila da se okupamo , a na jesen i zimu, zabila u naš 16-terac i ne da nam ni preko centra, a kamoli da mi njoj zabijemo u kontranapadu.
Gadna godina, druže sudija, daj joj žuti, pa crveni karton! Tjeraj je van preko tribina praznih stadiona i dvorana! Sudija samo odmahne rukom i viknu: Igraj dalje!
Da će nam zabijati golove pa i iz ofsajda pokazao je potres koji je prodrmao Zagreb. Preminula djevojka, centar grada u oblaku prašine i šute. Šutala je ona zemljinu koru i tresla pomalo još dugo, ali kao da je to bilo malo pri samom kraju (skoro u sudačkoj nadoknadi) opet se zemlja zatresla i otvorila kod Petrinje, sedam života odnijela, na desetke ozlijedila, srušila stare zgrade, ali i domove obnovljene nakon rata.
Kako o takvoj godini naći neku toplu i lijepu riječ? Nikako, ali što je ona tu kriva?
Nije ona Jadranski rasjed podvukla pod Azijski i pokrenula ploče, koje onda drmaju i ruše. Nije ona pojela šišmiša, ili pustila virus iz laboratorija, da bi je vukli na giljotinu. Nije.
Čovjek je sve to zakuhao, a ovo je vrijeme pokazalo kako smo mali, krhki i nemoćni na ovom plavičastom planetu.
Sitan, oku nevidljiv virus, koji iskašljemo ili kihnemo- ubija. Kad se zemlja zdrma, ako smo ,kao uostalom i ova godina- na krivome mjestu u krivo vrijeme- stradamo.
Vjerojatno se , ako je shvatimo u ljudskom obliku- 2020. podsmjehuje i kao da nam je s ovim zadnjim nepodopštinama koje su nas zadesile željela poručiti: A, što mislite da će vam ova balavica 2021. biti bolja? Ja sam stara i ofucana, zloglasna i prezrena, pa vam lako kažem- čuvajte se !
31.12. u ponoć nema inventure, pa da je ujutro saldo 0.
Novu godinu dočekat ćemo kao ranjenici sanitet, ali meci će i dalje fijukati, virusi jurišati, a tko zna što trusna zemlja smjera…
Zato, zbogom stara. Idi i ne vraćaj se ovakva. Nikad !