Godino stara, biž ća!
Ovaj uradak pišem zadnjeg dana 2009. Silvestrovo, dan za podvlačenje crte i sabiranje dojmova. Pa, što reći o ovoj nestašnoj, svojeglavoj, recesijskoj, izbornoj i još kojekakvoj godini.
Nije bilo nogometnih mundijala, Olimpijade, nismo osvojili tenisku ‘salataru’, nismo se plasirali na SP, pa nam je izmakao možda i zadnji ‘Rt Dobre nade’ za godine koje slijede. Ivica nije uzeo Kristalni globus, Blanka je svjetska prvakinja, ali nije skinula svjetski rekord, rukometaši su sve pobijedili, osim Francuza u finalu… itd. Sport je bio dosta frustrirajuća pojava, uz svijetle iznimke plivača i onih ludih Riječanki, koje su se popele na ‘krov svijeta’. Teško je stradala stolnotenisačica Sandra Paović, čije su ozljede bile takve da joj liječnici nisu jamčili ništa. A ona se od biljke pretvorila u pobjednicu, kojoj se valja pokloniti do poda. Pokazala je da se voljom i ustrajnošću sve može.
To, na žalost, nije vrijedilo za one koji nas vode i kroje nam sudbine. Prvo smo izabrali lokalne šerife, pa je usred kišnog monsunskog perioda u srpnju Ivo podvio rep i odlepršao iz ‘Banana landa’, kako je sam nazvao st(r)anje u kojem se nalazimo. Jadranka se ostavila zapisničarskog posla i zaigrala oštro. Hoće li uspjeti počistiti sve, ovisi o onima koji su joj dali da kuha krumpir salatu. A ta ekipa nisu djevojke sa sela, već birokracija iz Brisela.
Početkom godine Rusi su zavrnuli plin pa se Europa smrzavala, sve dok se Rambo Amadeus Putin i ona Ukrajinska Pletenica nisu dogovorili o pravilima igre. Fritzl je postao sinonim za čudovišta koji vlastitu djecu pretvaraju u svekoliko roblje. Kao po špagi slični manijaci otkriveni su na svim stranama svijeta, a djeca, unuci, nećaci, kojima je istovremeno djed ,otac i tko zna što sve još, lijepo ga pozdravljaju i žele da se što prije vide (!?). Papu je napala neka ludara na Polnoćki, Berlusconi je dobio po ‘njonji’ od lika koji ga već dugo ima na meraku. Rihannu je izobličio njen momak, kojeg još uvijek voli, a Jacko se otrovao tko zna čime.
No, sve to je blaga kamilica spram naših tektonskih poremećaja u obliku Ante i Simonice, Vlatke, Dolores i Dikana, Rupićke, Višnjićke, Alke, Modnog Mačka, Gurua, Cigija… Kad mi je u želucu teško, sjetim se njih i prvi mlaz sam krene… Na kraju priče Obama, Al Kaida, Karadžić, globalno zatopljenje, poplave, požari, potresi i Njezino Veličanstvo – Recesija. E, ta se gospođa naspominjala u 2009. Pa zato što pametno reći za kraj ove – ne ponovila se – godine, i na početku nove…
Bili zdravi k’o Zdravko Dren…
Imali novaca k’o Podravkini manageri…
Da vas žene vole i ljube k’o Nadana, više puta na dan..
Žene da muški paze, kao Rohatinski tečaj…
Nek’ vam kokoš ne propjeva, pa da završite ko Pevec…
Sreća nek’ stiže brzinom opomena za kredit…
Otputujte na kraj svijeta, lovu vam iz Amerike poslala bogata teta i… sretna vam 2010!
Slušamo se, čitamo se i vidimo se i u ovoj godinici… Pusa svima!