Granice
Ovih su dana granice u glavnoj ulozi. Mađari svoju crtu pojačali ogradom, Makedonci stenju pod navalom izbjeglica s istoka, jednako kao i Srbi, a na redu smo mi. Granica, dakle ona stvarna, opipljiva i čuvana, prelazi se uz valjani dokument, pod budnim okom čuvara iste.
Mene su uvijek fascinirale neke druge granice, one koje su ucrtane u glavama nas Zemljana. Recimo, takozvana ‘psihološka granica’. Tko to iscrtava i postavlja? Mi sami ili nekakva nevidljiva i umu teško dokučiva sila? Nekakav ‘Najnoviji svjetski poredak’ ili kakva zavjerenička klika, koja muti nešto? Eto, recimo, cijene goriva… Te se granice mijenjaju vrlo često i uglavnom nauštrb naših džepova i kućnog proračuna. Mi koji pamtimo malo dalje, sjećamo se onih tlapnji o ‘psihološkoj granici’ cijene goriva od 5,00 (!?) kuna, tamo krajem devedesetih. Pregazili smo je kao plitak potok pa, kad je ta nevidljiva barijera pala, tankali smo vrlo brzo za 9 i kusur kuna po litri. Tu se cijena malo kolebala, približavala se novopostavljenoj psihološkoj granici od 10 kuna. Neće, najavljivali su eksperti, prijeći tu granicu, jer predizborna je godina (pa svaka je), mediteransko tržište stagnira, smiruju se ratovi na Bliskom istoku, intervenirat će Vlada, ovo, ono…
Kad je neki šeik poželio svojoj dvanaestoj ženi kupiti nekakav trošni penthauz u Njujorku, dig’o je cijenu barela za par dolara i ode cijena goriva preko 10 kunića! Što se dogodilo? Ništa. Ni prosvjeda, ni krpanja probijene rupe na graničnoj ogradi… Dakle, granica je da se gazi, kao i zakoni i mnoga druga pravila i tradicije. Slomi, skrši, zgazi, pljuni pa dalje! Kad mi netko spomene psihološke granice, dobijem bezgranični gastritis i mučno mi je.
Ista tako kad nam iz MORH-a priopće da će probiti zvučni zid!? Koji zid, mamicu mu?!? Zar nisu mogli osmisliti prigodniji i točniji izraz za tu eksploziju i zvučni udar?! Neš’ ti nego zid!? Neuki i slabije zrakoplovno potkovani zaista misle da se avion zapičio u kakav malo poviši zid pa se čulo sve do tla!
Moja unutarnja psihološka granična kontrola nalaže mi da se odmaknem od tipkovnice, jer ako nastavim mljet’ ovako, računalo će tako jako prdnut’, da će mi probit’ zvučni zid u redakciji i još ona dva prema hodniku! Dakle, odstup!