Grom vodenjak

Svi koji i površno prate program naše „Mrežnice“ jednu stvar su sigurno zapazili. Svaka pojava, pogotovo ona važna za normalno odvijanje života, bilježi se na portalu, a naravno i objavi putem famoznih radio valova.

Potres, poplave, snijeg, led, ledena kiša, suše, toplinski valovi, oluje… Nema cijevi koja ne pukne, a da ne bude spomenuta, nema nestanka grijanja, struje, interneta, a da mi ne znamo i ne obavimo svoju informativnu zadaću.

Isto je i s prometom, nesrećama, radilištima, zastojima.

Kad bi svi psi istovremeno zalajali koji su pronađeni uz pomoć nas, kad bi sve mačke mijauknule koje su vraćene ili udomljene putem 95,4 MHz, e to bi bio koncert od puno decibela!?

Da se to zaista dogodi, netko bi zvao Radio da puno pasa bjesomučno laje, a mačke im udaraju tercu mijaukanjem – garant!

Našlo bi se tu i izgubljenih konja, svinja, papiga, krava, ma pola ZOO-a.

Svih ovih desetljeća Radio Mrežnica postala je pouzdanija od svih službi koje za to služe, a da se ne hvalim bez veze, spomenut ću najsvježiji primjer gdje nitko ne zove nadležne, pa bio to Vodovod, Toplana, Elektra, Služba 112, 192, ili da pitaju umjetnu inteligenciju, što je na primjer s vodom u Netretiću i Dugoj Resi.

Odobrilo mi dva tjedna oporavka i rehabilitacije u Varaždinskim Toplicama, naravno ne civilno, već braniteljsko ministarstvo.

Taman sam mislio da većina mog „biračkog tijela“ zna da sam izočan, kad u petak ujutro shvatim, da to što sam stotinjak kilometara sjevernije i što imam prve terapije iza 7 sati – ne znači ništa!?

Negdje u 6 počela je kanonada poruka, a onda i poziva. Pitanje isto – Zakaj u Dugaresi nema vode!???

Nekima odgovorio da kod mene ima vode, ne samo pitke, nego i tople i ljekovite, ali kad se to otelo kontroli, valjalo je djelovati na način na koji jedino znam.

Pitao Vedeja Komunalnog, što je vodama stalo na put? On brzo odgovori da je udario grom u sistem vodocrpilišta u Novigradu i da je on obavijest još sinoć poslao mailom!

Mislim si ja, sve pet, ali nije Dado rekal da je udril grom i zato nema vode! Mail se ne računa, kao ni web ni sve druge platforme.

Kad sam mislio da je kriza riješena, izronio nakon vježbi iz bazena, a prije nego ću zajašit onaj terapijski bicikl i udarit „Tour d Zagorje“, nova frka…

Zovi brzo koga god znaš – večeras imamo svadbu, ni juhu nećemo moći skuhat bez vode…

Zovem opet, vijesti dobre, kvar saniran voda će za vuru vremena… Uhhhh, ako spasiš jednog svata, spasio si cijeli svijet, valjda.

Odem svojim poslom na vježbanje bolnih leđa, a da ne gubim vrijeme, mozgam o tom fenomenu.

Fenomenu da u mene nema razlike između radnog vremena i bilo kakvog slobodnog vremena.

Ne jednom sam s plaže rješavao krizne situacije oko izgubljenih dokumenata. Ne dva put sam sa svirke zvao policiju zakaj je zatvoren tunel Mala kapela, ne tri put su me zvali u deset navečer, kad ja koji ustajem u 4.30 već drijemam ili spavam – Daj mi reci broj od grožđa kaj je jutros bilo u oglasima… Mogao bih nabrajat do Sudnjeg dana.

E, kad meni jednom dođe taj dan, kako bi Brega rekao – „kad me stignu potjere i kad me više ne bude“, pa onda još „te noći, te noći, kad umrem…“ Jebamepas ako još bar pola godine na moj broj neće stizat poruke u stilu:

Dado, zakaj je voda mutna na Švarči?

Nekakav mješanac u tipu labradora luta po Staroj cesti…

Zakaj nisi rekal da je rampa pri Samovojskinoj dignita, a vlakovi forikaju ki ludi?

U nedjelju mi je u lovu zginul brak jazavčar, ima ogrlicu, Dado, reci, mort se ki javi!?

Opet bi mogao do Sudnjeg dana…

Pokušat ću u predmortalnim danima instalirat kakvu aplikaciju ili govornu funkciju koja će neupućenima u postmortalnim trenucima reći:

Pretplatnik je trenutno nedostupan, za sva pitanja nazovite Svetoga Petra. Za Raj pritisnite 1, za Čistilište 2, za Pakao 3. Za kraj pritisnite ljestve.

A, onda mi Sveti Petar, sve mašući ključevima dobaci: Ako se ovaj teror porukama nastavi, razmislit ću malo o tvom statusu u Raju.

Daj, Pero, ne gnjavi i ti…