Čulo se to večeras na tribini koju je u Karlovcu organizirala HVIDR-a Zagreb kao podlogu za buduću monografiju.
Prisustvovao joj je general Mladen Markač, a umjesto najavljenih ministra zdravlja rajka Ostojića i gradonačelnika Damira Jelića, stigli su njihovi zamjenici dr. Luka Vončina i Dubravko Delić.
Markač je još jednom poručio kako zbivanja iz Domovinskog rata treba oprostiti, ali nikada zaboraviti te da otvoreno treba govoriti o tome tko je bio agresor, ali ne radi osvete već zbog istine o Domovinskom ratu.
Liječnicima koji su se dobrovoljno uključili u pomaganje vojnicima na terenu se Markač zahvalio.
"Liječnici su po struci humanitarci i to su u ratu dokazali", rekao je.
Vojni sanitet se stvarao kao i Hrvatska vojska – od nule
Ratni ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang podsjetio je kako na početku rata Hrvatska nije imala ni vojske ni vojnog saniteta.
"Stručnjaci koji su bili educirani za vojni sanitet su napustili Hrvatsku. Vojnih bolnica također nije bilo jer su bile devastirane ili poput vojne bolnice Dubrava, pod okupacijom", rekao je Hebrang dodavši da nismo imali ništa zbog čega smo se "okrenuli" onim zemljama koje su imale iskustva.
Model koji je odabran je "integralni ratni sustav" što je značilo da se nije osnivao poseban vojni sanitet nego je civilno zdravstvo bilo stavljeno u službu rata.
"Civilne bolnice se pretvaraju u ratne bolnice, organiziraju se mobilne kirurške ekipe, transport ranjenika…", pojašnjava Hebrang.
Takva je bila i ratna bolnica u Topuskom.
Također, karakteristika hrvatskog vojnog saniteta bili su liječnički timovi potpuno približeni bojišnici.
"Nismo imali dovoljno educiranih tehničara koji bi mogli pružiti prvu pomoć, tako da su naša prva pomoć bili liječnici uz samu crtu bojišnice", dodaje Hebrang.
To je dalo i sjajne rezultate.
"Kada sve zbrojimo, ukupna smrtnost nam je bila 1,45 posto što znači od 100 ranjenih umiralo je samo 1,45. To je vrhunski rezultat i priznat je u cijelom svijetu", naglašava Hebrang te zaljučuje:
"Sve u svemu, sanitet je uspio zahvaljujući dragovoljnom pristanku velikog kruga zdravstvenih djelatnika koji su se odmah stavili na raspolaganje."
U Domovinskom ratu poginulo je šest liječnika. U bolnice je zbrinuto 30 520 teških ranjenika od čega su jedna četvrtina bili civili, a tri četvrtine vojnici. Za razliku od poginulih gdje je više civila nego vojnika. "To je karakteristika ovoga rata. Ukupno je poginulo 7263 civila od čega su polovina žene i djeca što govori da je neprijatelj kao primarne ciljeve imao kuće, stanove, naselja gdje su živjeli", rekao je Hebrang ustvrdivši da su ovi brojevi najbolji odgovor na pitanje da li se u Hrvatskoj dogodio genocid ili ne.
Na tribini su večeras izlagali i karlovački liječnici dr. Nedjeljko Strikić koji je osim u Topuskom kada se formirala Ratna bolnica, u ratno vrijeme često bio i na Velebitu. Govorio je i dr. Josip Žunić, a bili su ti i dr. Drago Prgomet koji je za jednog od izvlačenja ranjenika i sam bio ranjen te Mirko Ljubičić, predsjednik zagrebačke HVIDR-e koja je i inicirala prikupljanje dokumentacije i pisanje monografije o Ratnoj bolnici Topusko tj. doprinosu liječnika i svih zdravstvenih djelatnika stvaranju saniteta u Domovinskom ratu.