Hladnoća, život bez ljubavi i razumijevanja danas su pogubni za ljude

Ne čekamo ljude da dođu u crkvu, dolazimo im susret, gotovo uglas zbore trojica franjevaca koji s još nekolicinom kolega ovog tjedna u Karlovcu sreću vjernike, razgovaraju s njima, a sve u sklopu prvih Franjevačkih pučkih misija.

Fra Ivan Matić, javnosti poznatiji kao voditelj Kuće susreta u Taboru, potom fra Mate Bašić i bogoslov Marko Ćosić odabrali su put sv. Franje, a do nedjelje Karlovčanima, kroz svakodnevne susrete i mise, žele naviještati Evanđelje. Upravo izlazak na “teren” ono je što ovo duhovno događanje razlikuje od ostalih jer kako kažu, ljude susreću izvan crkve. Već prvih dana okrenuti su susretima s karlovačkim mališanima u vrtićima, osnovnoškolcima i srednjoškolcima, ali i odraslima. Ono što primjećuju je nutarnja glad kod ljudi koji sve više traže smisao života.

Susreti s vjernicima i svima koji žele svakog dana

Nova evangelizacija tako je postala dio praktičnog života u karlovačkoj župi Presvetog Trojstva. Kod susreta s učenicima primjećuju njihov interes za franjevački poziv, način života i poslanje, opisuje fra Ivan Matić. – Najbolje je kad vide da smo i mi jedan dio svog života proveli u svijetu, završili škole, radili, a kasnije se odlučili na ovaj poziv. Najbolja su pitanja koja govore o tome kako smo zapravo čuli da nas Bog zove.A Bog je svakog od njih zazvao na svoj način. Netko je bio potaknut svećeničkim načinom života, neki su došli kroz molitvene zajednice, drugi su bili u pokretima poput Franjevačke mladeži, svatko od nas ima svoj životni put.

Ljudi se danas traže:Hladnoća u odnosima svih vrsta je pogubna

Koliko su ljudi danas frustrirani i nezadovoljni životom ovi franjevci svakodnevno mogu svjedočiti. Od kriza u braku, preko posla, do ostalih odnosa, ali i stanja u državi, sve to utječe na unutarnje nezadovoljstvo koje svakodnevno raste. – Ljudi traže nešto čvršće, iskrenije, kvalitetnije i odgovore na duboka pitanja, kaže fra Ivan. Tu žeđ za Bogom, mirom i skladom osim kroz duhovne obnove, traže i na ovakvim misijama. No, materijalni problemi iako su veliki, nisu po fra Ivanu i najveći pokretači nezadovoljstva. Ono što je najveći problem su odnosi bez ljubavi, razgovora, praštanja, razumijevanja. – To puno dublje tišti ljude, a na to materijalni problemi dođu samo kao “pojačanje” lošeg stanja. Gdje nema komunikacije i ljubavi, bilo u obitelji ili u braku, ili jednostavno između roditelja i djece, nastaju drugi problemi, a posljedica je hladnoća koja boli. Tamo gdje ima ljubavi i zajedništva, čovjek drugačije nosi breme života, kaže fra Ivan. Poteškoća uvijek ima, ali je lakše uz ljubav i zajedništvo.

Fra Mate u “prethodnom”životu bio je veterinar

A da doista franjevci koji su pristigli u Karlovac imaju o čemu svjedočiti i govoriti je i to što je fra Mate Bašić prije nego je postao franjevac bio – veterinar. Kroz smijeh kaže kako je cijeli život mu obilježen životinjama, liječenjem, pa je nastavio u biblijskom duhu i doslovno shvatio onu da krene prema ovcama. – Družeći se sa životinjama, otkrio sam franjevački poziv, govori kroz smijeh.

S 34 godine danas je u franjevačkom habitu, iako o tome nije uopće razmišljao do treće godine fakulteta. Tad ga je prelomilo.

-Svima je bilo čudno jer sam čitav život težio veterinarstvu, ali čudni su putevi Gospodnji. Nakon treće godine studija više nisam ništa mogao nego samo razmišljati u koji ću svećenički red ići. Nisam znao za franjevce, već sam istraživao i našao se jedne večeri na molitvi s franjevcima i u tom trenutku osjetio “Vjerujem da me Bog ovdje postavlja”. Sretniji je i mirniji danas nego prije i vidi da je to kako ga je Bog pozvao. Danas svoje prijatelje iz “prethodnog života” zna sresti u ispovijedaonici i udijeliti koji duhovni savjet, a većinom se i obraća upravo mladima.

Danas se ide na kavu s mobitelom, ne s čovjekom. Dehumanizirani smo

– Ljudi su danas površni i nestalni, osobito u odlukama. To se najbolje vidi po sakramentu ženidbe i sve više rastava jer se zaboravi da nije samo “u dobru”, već i “u zlu”. Upozorava na strašnu dehumanizaciju u odnosima ljudi što se najbolje vidi kad netko dođe na druženje ili kavu, a onda svatko gleda u svoj mobitel i provodi vrijeme s mobitelom, ne s drugim čovjekom. “Danas ljudi idu na kavu s mobitelom, ne s prijateljem. Boljke ljudi danas su društvene, nema više odnos “ja sam s drugim”, već pored drugog prolazi kao pored “turskog groblja”. Danas smo dehumanizirani unutar mase, zajednice.

Marko je  bio nestašan dječak pun energije. “Moja majka radosnog je srca ustupila jedno dijete Bogu”

Njihov budući kolega, bogoslov Marko Ćosić ima tek 22 godine, Petrinjac je koji je prema franjevcima odlučio krenuti upravo zbog tamošnjeg župnika fra Ante Barišića koji je nekad boravio i u Karlovcu. Završio je tehničku školu u Sisku i živio život kao svaki tipični srednjoškolac: društvo, izlasci, nogomet. Kaže i da je probao sve što mladi danas probaju, susreo se sa svime, pa mu je danas jasno da mu je Bog sve to poslao kako bi iz ove perspektive mogao lakše razumijeti druge mlade.- Krajem srednje počneš razmišljati što ćeš sa životom, trebalo bi raditi ili studirati, i tu se meni rodila ljubav da se više dam u župi. Obitelj mu je dugi niz godina živjela blizu fratara, pobožni su i Bog nije bio nov u njegovu životu. – Dosta sam se lomio, kidao, a onda je tu nekako presudio mamin glas da su fratri dobri ljudi koji su puno dobrog napravili, kaže Marko. Ima još tri brata i sestru i uvjeren je da je mama oduvijek molila da joj jedno dijete ode u svećenike. Mislim da je radosnog srca jedno dijete ustupila Bogu, kaže Marko.

Nije bio baš bubica od djeteta, naprotiv. Bavio se i sportom no nikad se nije dovoljno ispucao. Očekivalo se da studira strojarstvo, no krenuo je putem svećenstva. Prijatelji su bili začuđeni, gledali kao propast života, mislili su da je prerano, ali danas im je drago kad se sretnemo i kad ih još uvijek mogu pretrčati u nogometu. U Karlovcu se susreće sa srednjoškolcima i mladim ljudima gdje svjedoči da život s Bogom ne mora biti pognute glave, već radosna avantura.

Franjevačke pučke misije u Karlovcu traju do nedjelje. Tijekom jutra i popodneva od misnih slavlja pa do “običnih” razgovora s ljudima, franjevci, časne sestre, bogoslovi, na pravoj su duhovnoj usluzi svim vjernicima.