Hrvatima nedostaje emotivne topline, samopouzdanja, tolerancije

Hrvatima nedostaje emotivne topline, samopouzdanja, tolerancije, ali su generalno dobri i spremni pomoći.

Zaključak je to zanimljivog istraživanja rađenog zadnjih godinu dana u 15 hrvatskih gradova te jednom slovenskom, a autorica je Sanela Dropulić.

Izravnim razgovorom na ulici, u kafiću, na stubištu, liftu, u čekaonici liječnika, u Zavodu za zapošljavanje, restoranu ili trgovinama, u čak 15 gradova u Hrvatskoj te u jednom slovenskom gradu, futurologinja Sanela Dropulić, idejna začetnica projekta Osjeti Hrvatsku www.OH.hr, koja se specijalizirala za poduzetništvo i sociološke odnose, proučavala je u zadnjih godinu dana kakvi su prema sebi i drugima građani Hrvatske nakon toliko vremena od početka covid zaraze, kako formiraju i izražavaju svoje
stavove i emocije te s kakvim emotivnim raspoloženjem građani Hrvatske kane proživjeti 2022 godinu.

Želja mi je bila vrlo jednostavna – kao izrazito komunikativna osoba kojoj su komunikacije
i struka, kao izrazito ekstrovertirana u dijalogu, a potaknuta novim projektima koje sam
donijela na hrvatsko tržište, u svakodnevnim situacijama „provocirala sam“ svoje
sugovornike na interakciju, komunikacijski angažman, iznošenje privatnosti, komentar i
analitiku trenutačnog stanja u kojemu živimo, te ponajprije ocjenu vlastite osobnosti u
vremenu u kojemu jesmo te u vremenu koje nam dolazi. Gotovo da nije bilo situacije u
kojoj se nisam potrudila potaknuti građane Hrvatske (pa tako i na slovenskom skijalištu
Vogel s grupom skijaša iz Rijeke) na razgovor za kojega je velika većina mislila da je
trivijalan, usputan ili pak „too frendly“ s obzirom da sam im prilazila kao totalni stranac, a
opet su pomogli u mom istraživanju i dokazivanju tvrdnje da su građani Hrvatske
generalno gledajući jako dobri, pozitivni i susretljivi ljudi, samo ih treba na navedeno
potaknuti – istaknula je za svoje nedavno istraživanje Sanela Dropulić, idejna začetnica
projekta Osjeti Hrvatsku www.OH.hr, koja se specijalizirala za poduzetništvo i
sociološke odnose.

Istraživanje je od siječnja 2021. do siječnja ove godine obuhvatilo 981 osobu od 18 do 72
godine, u 15 gradova Hrvatske (Rijeka, Zadar, Poreč, Kutina, Daruvar, Požega, Prelog,
Grubišno Polje, Zabok, Zaprešić, Zagreb, Glina, Ogulin, Varaždinske Toplice, Nova
Gradiška) te Bled u Sloveniji. Bilo je tu studenata, nezaposlenih osoba, doktora znanosti,
grafičkih dizajnera, policajaca, frizerki, spremačica, prodajnih managera, novinara,
konobara, službenika, učitelja, ali svi oni nose zajednički nazivnik – građani Hrvatske,
pripadnici i ženskog i muškog spola.

-Tužna je bila situacija kada sam ispitivala jednog konobara pod imenom Ivo u poznatom
zagrebačkom restoranu kada mi se požalio da se cijeli dan na njega „otresaju“ gosti iako
je usluga besprijekorna, u što sam se i sama uvjerila tijekom moje istraživačke večere.
Konobar mi je pun topline prilazio željan emotivnog priznanja njegovog djelovanja,
umoran od kritika i negativnosti, „gladan“ samo jedne ugodne riječi. Otkrio mi je tada da
su ljudi na izmaku mentalnih snaga vezanih uz covid situaciju bez obzira jesu li cijepljeni,
preboljeli, necijepljeni, antivakseri i da ih mentalno zdravlje sve lošije služi. Sve je to još
više učvrstilo moju volju, a kao snažan zamašnjak mom projektu Osjeti Hrvatsku,
provesti planirano istraživanje i pronaći argumente pro et conta o tome kakvi su građani
Hrvatske uskoro dvije godine nakon početka covid zaraze, u susret okončanju vjerujemo
za stalno ove pandemijske situacije te s kakvim emotivnim raspoloženjem građani
Hrvatske kane proživjeti 2022 godinu – komentirala je autorica istraživanja Sanela
Dropulić.

Istraživanje je pokazalo, jednako i među muškarcima i među ženama gotovo svih uzrasta
kako prevladava pesimizam i manjak vjere u bolje sutra te u vlastite potencijale.

No na poticaj u komunikaciji s optimističnim prizvukom dokazivanja da smo tvorci vlastite sreće, uz pozitivne misli i nerijetko djela, vrlo brzo bi budili u sebi osjećaj sreće, zadovoljstva i dobre volje što je dokazivalo da im nedostaje poticaja za zaokret prema većem
samopouzdanju i prije svega vjeri u sebe, komentirala je Dropulić.

S obzirom na kriterije koje sam htjela ispitati, a to je prije svega koliko su građani Hrvatske
dobri ljudi, bila sam motivirana i izjavom pokojnog akademika Ivana Supeka. On je u
svojoj 92. godini života, vrlo bogatog iskustva u bezbrojnim poljima ljudskog djelovanja,
poručio da trebamo život živjeti tako da budemo dobri ljudi, dok je sve ostalo manje važno.
Drago mi je da su moji istraživački porivi u obavljenom ispitivanju osoba oba spola, u
mnogim gradovima Hrvatske i u najobičnijim situacijama doveli do toga da sam mogla
dokazati da su građani Hrvatske, suprotno jednom uvriježenom mišljenju daleko od one
poznate popularizirane uzrečice Thomasa Hobbesa – homo homini lupus est.

Ljudima u Hrvatskoj manjka samopouzdanja, emotivne topline, uvažavanja različitosti i tolerancije, ali su generalno gledajući dobri ljudi spremni pomoći. I ovom potonjem se jako radujem jer je to dokaz na kojemu se mogu graditi mnoga pozitivna djela, pa i moj projekt zbog čega sam sve ovo pokrenula – smatra idejna začetnica projekta Osjeti Hrvatsku