Radio Mrežnica
AKO NE ZNAŠ ŠTA JE BILO Podijeli

Hrvatska slavi 30 godina “Oluje”, jednog od najvećih događaja hrvatske povijesti

Prvi ulazak hrvatskih snaga u Knin bio je 5. kolovoza u 9:43

Hrvatska slavi velikih 30 godina od vojnoredarstvene operacije “Oluja”.

Hrvatske snage provele su od 4. do 7. kolovoza 1995. vojno-redarstvenu operaciju Oluja u kojoj je oslobođen Knin i ostali okupirani dijelovi Hrvatske. Podizanje hrvatske zastave na Kninskoj tvrđavi simbolično je označilo i pobjedu Hrvatske u Domovinskom ratu, a hrvatski narod s oduševljenjem je dočekao i pozdravljao povratak branitelja i dolazak slobode. Oluja je omogućila i mirnu reintegraciju okupiranog dijela Podunavlja, a njezin se uspjeh prenio na teritorij Bosne i Hercegovine koja je bila bliže završetku rata.

Četiri dana ranije završila je operacija Ljeto 95 u kojoj su oslobođeni gradovi Glamoč i Bosansko Grahovo i njihovo šire područje. Nakon te operacije hrvatske su snage bile udaljene svega deset kilometara od Knina.
Oslobođeno 7940 četvornih kilometara okupiranog područja (14 % kopnenog ili 8,8 % cijelog hrvatskog teritorija).

Bojišnica se protezala u duljini od 670 km, a proboj je počeo istodobnim napadom na 31 smjeru.

Počela je 4. kolovoza u 5 sati, a službeno je završena 7. kolovoza u 17 sati, kad je u 84 sata operacije glavnina zadaća provedena. Na dijelovima bojišnice završne su aktivnosti trajale do 9. kolovoza.

Hrvatske su snage u operaciji sudjelovale sa 138 800 branitelja, od kojih je 116 900 bilo iz Hrvatske vojske (HV), 14 500 iz MUP-a i 7400 iz Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Uz pet gardijskih brigada, 1. hrvatski gardijski zdrug (HGZ), jednu gardijsku bojnu i druge sastavnice HV-a, sudjelovalo je još i 18 pričuvnih brigada te 25 domobranskih pukovnija (dp) HV-a.

U potpori kopnenim snagama formirano je 13 topničkih i topničko-raketnih skupina.

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana (HRZ i PZO) u Oluji su angažirali praktički sve kapacitete, odnosno ukupno 33 aviona i helikoptera od kojih su 22 borbene namjene.

Srpske pobunjeničke snage imale su pet korpusa, svi su poraženi, a među njima i jedan koji se predao. Raspolagale su sa 31 000 vojnika, oko 300 tenkova, 425 topova i minobacača, 170 oklopnih transportera i 230 protuzračnih sredstava. Na potezu Knin – Drniš – Benkovac imale su 17 vojnih objekata.

Ciljevi Oluje bili su na cijeloj bojišnici probiti neprijateljsku obranu, razdvojiti njegove snage i krenuti u oslobađanje okupiranog područja Dalmacije, Like, Korduna i Banovine.

Na smjeru Plaški – Slunj – Tržačka Raštela spojiti se sa snagama 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (5. K A BiH) i deblokirati Bihać.

Na području istočne Slavonije, juga Hrvatske i u zapadnoj Bosni provoditi upornu obranu.

Postrojbe u “Oluji”: Gardijske postrojbe: 1., 2., 4., 7. i 9. gardijska brigada (gbr); 1. HGZ; 81. gardijska bojna (gb). Topničke i topničko-raketne postrojbe: 16. topničko-raketna brigada (trbr); 6., 10., 12., 14. i 18. topnički divizijun; 8. haubičko-topnički divizijun; 20. haubički divizijun. Protuoklopne postrojbe: 15. protuoklopna topničko-raketna brigada (POtrbr); 5., 7., 9., 11. i 13. protuoklopni topničko-raketni divizijun (potrd). Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana sa snagama 91. i 95. zrakoplovne baze (zb), Borbenom skupinom Zrakoplovnog vojnog učilišta iz Zemunika. Postrojbe protuzračne obrane: 202., 203. i 204. topničko-raketna brigada. Vojna policija: 67., 69., 70., 71. i 72. satnija. Inženjerijske postrojbe: bojna 33. inženjerijske brigade; 31., 33., 34. i 40. bojna; 36. inženjerijsko-pontonirska bojna; 1. riječni zdrug Sisak. Logističke baze: 303., 304., 305., 306., 307. i 312. Izvidničko-diverzantske satnije (IDS): 265. i IDS GS HV. Satnije veze: 252., 253., 254. i 265. Postrojbe atomsko-biološko-kemijske obrane (ABKO): 502. mješovita satnija i 505. mehanizirana satnija. Središte gardijsko za specijalističku obuku dočasnika (SG SOD) “Damir Tomljanović-Gavran”. Hrvatska ratna mornarica s odredom brodova za prevoženje morem. Polaznici i ključno osoblje tečaja za izvidnike Kozarica kod Pakoštana. Pričuvne brigade HV-a: 57., 99., 101., 102., 103., 104., 111., 112., 113., 119., 128., 144., 145., 148., 149., 150., 151. i 153. Domobranske pukovnije HV-a: 1., 6., 7., 8., 12., 14., 15., 17., 20., 24., 52., 110., 118., 121., 125., 126., 128., 133., 134., 137., 138., 140., 142., 143. i 154. Snage ZP-a Osijek i Južnog bojišta u potpori operacije kroz upornu obranu. Ostale snage HV-a u provedbi i potpori operacije.

HVO: 1., 2. i 3. gbr; 10. topničko-raketni puk; snage ZP-a Tomislavgrad; specijalne postrojbe policije iz Hercegovine; ostale snage HVO-a u provedbi i potpori operacije.

MUP: skupne snage Specijalnih jedinica policije: Policijska uprava (PU) varaždinska; PU splitsko-dalmatinska; PU zadarsko-kninska; PU osječko-baranjska; PU šibenska; PU karlovačka; PU bjelovarsko-bilogorska; PU dubrovačko-neretvanska; PU vukovarsko-srijemska; PU sisačko-moslavačka; PU ličko-senjska; PU zagrebačka; PU primorsko-goranska; PU krapinsko-zagorska; PU istarska; ATJ Lučko; Policijska ispostava Lovinac.

 

Počelo je 4. kolovoza u 5 ujutro

 

Hrvatska vojska i specijalne jedinice policije krenule su 4. kolovoza 1995. u 5 sati u napad duž crte od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na bojišnici dugoj više od 630 kilometara. Hrvatske snage u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji stavljene su u stanje pripravnosti radi mogućeg napada Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine.

Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske (podrijetlom iz Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Zagorja i drugih područja) oslobodili Knin. Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. U sljedećim danima hrvatske snage zaposjele su državnu granicu, osigurale je i krenule u pretres oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna (oko 10.5 tisuća km2). U operaciji je poginulo 196 pripadnika Oružanih snaga RH, najmanje 1100 je ranjeno, a 15 je nestalo. Gubici neprijatelja bili su nekoliko puta veći.

Istodobno, operacijom „Oluja“ hrvatske snage omogućile su Armiji Bosne i Hercegovine da razbije srpsku opsadu Bihaća. Time je spriječena nova humanitarna katastrofa u Bosni i Hercegovini i zločin poput masakra u Srebrenici, gdje su u srpnju 1995. pripadnici srpskih postrojbi, pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, ubili su nekoliko tisuća Bošnjaka – muslimana (spominje se broj od 8 tisuća).

Pobjeda hrvatskih snaga u „Oluji“ jedan je od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti, jer je njome osigurana sloboda njezinih građana i razvoj Republike Hrvatske te teritorijalna cjelovitost i opstanak u međunarodno priznatim granicama.

Za uspjeh „Oluje“, uz pobjedničku Hrvatsku vojsku i policiju, koju su predvodili načelnik GS HV-a general Zvonimir Červenko, načelnik Obavještajne uprave GS HV-a kontraadmiral Davor Domazet, zapovjednici Zbornih područja HV-a (generali Miljenko Crnjac, Luka Džanko, Ante Gotovina, Mirko Norac, Petar Stipetić) i skupnih snaga specijalne policije (general Mladen Markač), te zapovjednici na ostalim zapovjednim mjestima i obavještajnim dužnostima, zaslužno je zajedništvo većine hrvatskih građana koji su se suprotstavili srpskoj agresiji, kao i uspješna državna politika, predvođena predsjednikom Franjom Tuđmanom.

Svjetski državnici, posebice dužnosnici SAD-a, uglavnom su pokazali razumijevanje za provedenu operaciju. Između ostalog, rekli su da je „Hrvatska ostavila dovoljno vremena međunarodnoj zajednici da sukob razriješi pregovorima, a da su oni propali zbog beskompromisnoga stajališta krajinskih Srba“.

Uoči napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zaštiti civila i civilnih te osobito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tijekom akcije u javnim medijima neprestano je ponavljan poziv predsjednika RH hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamčena sva građanska prava. Ipak, najveći dio Srba iz samoproglašene „Krajine“ u Hrvatskoj, na zahtjev svog političkog i vojnog vodstva, napustio je Hrvatsku. Zapovijed (br. 12-3113-1195) o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je srpski general Mile Mrkšić (4. kolovoza); isto je potpisao i Milan Martić, predsjednik „Krajine“.

Predstavnici UN-a i američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili područje tzv. Krajine prije dolaska HV-a; njihov broj procjenjuje se na oko 90 tisuća ljudi (hrvatski izvori), odnosno 150 tisuća (izvori UN-a), pa čak i na 200 tisuća – 250 tisuća (srpski izvori). To je bio završni čin tragedije srpskog naroda u Hrvatskoj koju je uzrokovala beskompromisna politika vodstva pobunjenih Srba od 1990. godine.

Cilj hrvatskih postrojbi:

  • oslobađanje okupiranoga hrvatskog teritorija,
  • povratak prognanika,
  • pomoć Armiji Bosne i Hercegovine da deblokira opkoljeni Bihać i spriječi humanitarnu katastrofu,
  • izlazak na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske.

Temeljna strateška ideja operacije bila je:

  • istovremenim djelovanjem hrvatskih pos­trojbi na više smjerova (31) probiti obranu neprijatelja i osloboditi okupirani prostor Republike Hrvatske,
  • u napadna djelovanja prijeći u središnjem dijelu Hrvatske; osloboditi gradove: Knin, Gračac, Korenica, Slunj, Glina, Petrinja, Hrvatska Kostajnica i Hrvatska Dubica,
  • odlučnu obranu organizirati u istočnom i južnom dijelu zemlje,
  • nositelji udara su gardijske brigade,
  • za širenje uspjeha i održavanja dinamike borbenih djelovanja koristiti pričuvne postrojbe, te specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (MUP RH).

4. kolovoza (petak) 1995.: U 5 sati ujutro započela je vojno-redarstvena operacija „Oluja“. Na početku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uništilo je neprijateljsko radio-relejno čvorište Ćelavac, te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori. Istoga dana oslobođeni su Sveti Rok, Čista Mala, Čista Velika, Uništa, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, Sibić, Gora, Strašnik, Graberje, Višnjica, Predore, Uštica, Tanac, te prijevoj Mali Alan i područje Dulibe – Tulove grede na Velebitu. Srpske snage u jutarnjim satima toga dana granatirale su Dubrovnik, Biograd na moru, Gospić, Otočac, Sisak i Sunju (potom su granatirani Karlovac, Nuštar i druga naselja u Hrvatskoj); u tim napadima stradali su civili i civilni objekti.

5. kolovoza (subota) 1995.: Oslobođeni su: hrvatski kraljevski grad Knin s okolicom, Ljubovo, Žitnić, Lovinac, Gračac, Novi Lički Osik, Ostrovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš s okolicom, Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane Donje, Škabrnja, Nadin, Smilčić, Karin, Saborsko, Lička Jesenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Rakovica, Drežnik Grad, Željava, Medak, Petrinić Polje, Trnavec, Lički Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, Župić i Župić brdo, Šanja, Vilusi, Pecki, Luščani, Križ, Cepeliš, Strmen i druga naselja.

6. kolovoza (nedjelja) 1995.: Oslobođeni su: Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i druga naselja. Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske (general bojnik Marijan Mareković) i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (general Atif Dudaković).

7. kolovoza (ponedjeljak) 1995.: Oslobođeni su: Gornji i Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, Boričevac, Kulen Vakuf, Cetingrad, Veljun, Krnjak, Vojnić, Gornje Mekušje, Kamensko, Tušilović, Turanj, Šanac, Jelaši i druga naselja. Izjava ministra obrane RH Gojka Šuška da je operacija završena u 18 sati toga dana, potvrdila je da konačna pobjeda hrvatskih snaga nije upitna, no ostalo je još nekoliko „džepova“ otpora protivnika.

8. kolovoza (utorak) 1995.: Predaja pukovnika Čedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa „SVK“, u Topuskom oko 14 sati, značila je kraj operativnoga dijela operacije „Oluja“, ali i prestanak rata na teritoriju Republike Hrvatske, iako su nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka neprijateljske vojske i pretresa terena. Primjerice, 8. kolovoza hrvatske snage ušle su u Srb, a 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni. Porazivši neprijatelja, Hrvatska vojska stala je na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Podsjetimo, od 1996. godine se 5. kolovoza slavi kao državni blagdan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti podizanjem zastave na kninskoj tvrđavi u povodu oslobođenja Knina. Nazivu je 2008. dodan Dan hrvatskih branitelja.

Zanimljivosti o Oluji 

Oluja je označena i kao najveća kopnena operacija u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

Omogućila je završetak opsade Bihaća zbog čega ima i humanitarnu dimenziju.

Omogućila je donošenje dvaju mirovnih sporazuma: Erdutskog, kojim je omogućena mirna reintegracija okupiranog dijela hrvatskog Podunavlja, te Daytonskog, kojim je završen rat u BiH.

Noć uoči oslobađanja Knina tzv. Glavni štab Srpske vojske Krajine (SVK) napušta Knin i sklanja se u Srb, kamo je, uz Donji Lapac, prethodno Vrhovni savjet obrane tzv. Republike Srpske Krajine odlučio evakuirati stanovništvo iz Knina, Benkovca, Obrovca, Drniša i Gračaca.

CIA, središnja obavještajna agencija SAD-a, ovladavanje strateškim točkama Mali Alan i Sveti Rok na Velebitu ocijenila je i najvećim uspjehom hrvatskih snaga prvog dana Oluje.

Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo sreli, riječi su zapovjednika 5. korpusa Armije BiH Atifa Dudakovića kojim je pozdravio zapovjednika 1. gbr Marijana Marekovića, koji je u to vrijeme bio i zapovjednik Izdvojenog zapovjednog mjesta GS HV-a u Ogulinu. Dudaković je izrazio zahvalnost HV-u i RH na pomoći u deblokadi Bihaća, čiji su stanovnici proveli 1201 dan u okruženju srpskih neprijateljskih snaga.

ZP Bjelovar u zadnji je čas uveden u plan operacije Oluja (2. kolovoza) zato što je nakon Bljeska bio zadužen isključivo za obranu državne granice na Savi. Stoga zaslužuje visoke ocjene za provedbu zadaća s obzirom na kratak rok priprema, a posebno se cijeni njegov uspješan prelazak Save, što je usmjerilo nastavak napredovanja snaga. Spomenuti su prelazak izvele snage 125. dp.

Edvard Baltić, Mario Bilać i Jasmin Hadžić, izvidnici Zapovjedne satnije Puma, prvi su 5. kolovoza s Kninske tvrđave skinuli srpsku i ponosno razvili 20-metarsku hrvatsku zastavu. Tom povijesnom činu svjedočio je i zapovjednik Brigade brigadir Ivan Korade, a u skupini koja se prva probila do Kninske tvrđave bio je i Elvis Mihić, Ivica Novoselac i Miljenko Hojsak. Zastavu je ranije na zapovjednom mjestu hrvatskih snaga u Donjim Rujanima preuzeo Branko Žeželj. Zanimljivo je kako je i 4. gbr također imala spremnu hrvatsku zastavu jednakih dimenzija, koju je također nešto kasnije postavila na Kninsku tvrđavu.

Zapovjednici su u postrojbama do zadnjih sati čuvali informaciju o početku Oluje. No branitelji su ipak osjećali kako se nešto sprema. Dugo se iščekivala zapovijed za napad. Za dio branitelja trenutak kad su im donijeli tamnu boju za maskiranje lica bio je jasan znak, kreće se…

Prvi ulazak hrvatskih snaga u Knin bio je 5. kolovoza u 9:43. U spomen na taj događaj svake godine na obljetnicu Oluje crkvena zvona Knina zvonjavom simbolično slave dolazak slobode u grad, dok se na Kninskoj tvrđavi podiže hrvatska zastava.

Čelnici i zapovjednici u “Oluji”: Ministar obrane RH Gojko Šušak, načelnik Glavnog stožera HV-a general zbora Zvonimir Červenko. Zapovjednici zbornih područja (ZP): Split – general-pukovnik Ante Gotovina; Gospić – stožerni brigadir Mirko Norac; Karlovac – general-bojnik Miljenko Crnjac; Zagreb – general-bojnik Ivan Basarac; naknadno angažiran general-pukovnik Petar Stipetić za zapovjednika snaga na Banovini; Bjelovar – general-bojnik Luka Džanko. Zapovjednik specijalnih snaga MUP-a bio je general-pukovnik Mladen Markač.

Portal Radio-Mrežnica unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više na Prihvati Čitaj više