‘Hvala ti, Cico, za sve što si učinio za svoj Dinamo, svoj Zagreb, svoju Hrvatsku!’

Prijatelji Zlatka Cice Kranjčara i štovatelji njegovog lika i djela zapalili su večeras lampione podno Dinamovog murala na zgradi u Sarajevskoj ulici, odajući počast prerano preminuloj Dinamovoj legendi.

Stjepan Benić Štef, jedna od legendi karlovačkog nogometa, podsjetio je sve nazočne da je Kranjčar bio dijete s Ferenščice i prve nogometne korake napravio u Maksimiru. Ukratko je opisao njegovu igračku i trenersku karijeru te posebno naglasio kako je bio najzaslužniji za Dinamov naslov prvaka Jugoslavije 1982. godine te da je kao trener, u konkurenciji Dinama, Hajduka, Rijeke i Osijeka, bio prvak Hrvatske sa Zagrebom.

– Kad je Cico imao 10-12 godina, njegov otac je dolazio dvaput godišnje na stadion i samo je jedno pitao: Treneru, kako se Cico ponaša? Nije ni znao je li golman ili igrač. Samo to ga je zanimalo. To se veže na jednu lijepu izreku: u životu, kad sve zbrojite i oduzmete, ipak je najbitnije ponašanje. Sve to je Cico imao objedinjeno – fin kućni odgoj, uvijek je poštivao prijatelje i male ljude, uvijek je za svoju Ferenčicu osiguravao karte za utakmice, mogao se spustiti na svačiji nivo, popio je piće i s onima koji ga nisu voljeli. Hvala ti, Cico, za sve što si učinio za svoj Dinamo, svoj Zagreb, svoju Hrvatsku. U narodu ima izreka koja kaže: čovjek živi dok god ga ne zaborave, a mi tebe, dragi Cico, nećemo zaboraviti nikada! – kazao je Benić.

Bronz, Šafar i prof. Lukežić na kraju su odsvirali tri pjesme – ‘Domovinu’ Miroslava Škore, Dinamovu himnu ‘Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad’ te najomiljeniju Kranjčarovu – ‘Suza za zagorske brege’.