Tehnički i trkački snažniji Osječani kontrolirali su susret svih 90 minuta i imali daleko više od igre, no tko zna u kojem smjeru bi krenula utakmica da je Sušilović već u 4. minuti bio malo prisebniji. Sjurio se s desne strane prema vratima gostiju, no njegov pokušaj otišao je pored vratnice.
Od tog trenutka Osijek je preuzeo konce igre u svoje ruke, radio jaki pritisak na zadnju i veznu liniju Duge Rese 1929 i rezultat toga bile su tri dobre prilike u razmaku od 12. do 14. minute, iz kojih gosti nisu poentirali, ali jesu u 22. minuti, kada je Perošević primio ubačenu loptu u kazneni prostor i pogodio mrežu nemoćnog Perakovića. Uzbuđenja više nije bilo sve do 40. minute i nove prilike Osječana, u kojoj je dobro reagirao domaći vratar pa se na odmor otišlo s 1:0 za Osijek.
Sve nade Dugorešana u eventualno iznenađenje uništio je Perošević odmah početkom nastavka. U 47. minuti ponovo je pogodio mrežu Perakovića i usmjerio utakmicu prema pobjedi svoje momčadi. Osijek je i dalje imao inicijativu, stvarao poluprilike, no u tom razdoblju bilježimo i dvije situacije pred golom gostiju. Najprije dobar, ali neprecizan udarac Grčića u 54. minuti, te novi pokušaj istog igrača u 76. minuti. U samoj završnici, u 81. minuti, Šarić je povisio vodstvo Osijeka na 3:0, a onda je Hrvoje Grčić u 88. minuti ipak uspio razveseliti prepune tribine. Dobio je loptu u for s desne strane, jurnuo iskosa prema gostujućem vrataru i u povijesnoj utakmici, prvoj službenoj dugoreškog kluba protiv jednog prvoligaša u 86 godina dugoj povijesti, zabio i povijesni pogodak.
U utakmici šesnaestine finala Hrvatskog kupa protiv Osijeka za Dugu Resu 1929 su igrali: Goran Peraković, Marko Pušić, Borna Strgar, Marko Belavić, Dorijan Topolnjak, Matija Legek, Hrvoje Grčić, Kristijan Sušilović, Dalibor Stanković (od 78. Bruno Špehar), Tomislav Šimunić (od 56. Karlo Borovac) i Valentino Pušić (od 66. Filip Furač).