Ispod zeke peke
Vrućine su ove godine baš navalile!? Lipanj je pržio, udarala tuča, rijeke su već mjesec dana tople, kao da je Velika Maša, a ne rano ljeto. Kako stvari stoje, ova pržiona nastavit će se, a kratki predasi, u kojima dnevna temperatura siđe ispod 30°C, dani su koji se željno iščekuju.
Po starom dobrom običaju, portali ubijaju masnim naslovima i kataklizmičkim prijetnjama, tako da onaj sjevernokorejski ‘Pokemon’, u odnosu na njih, izgleda kao dobar striček koji se malo zaigrao raketama. Te toplotni udar ‘vakav, nakav’… Meteoalarm, UV indeks od kojeg se guli koža nakon samo nekoliko minuta na jarkom suncu, pa melanomi, miomi, kondo… ovaj, nešto takvo, jbg… Dakle, shvatili ste. Pretjeruje se i diže prašina, kao da je ljeto vrijeme za kupače u ličkim kožunima ili sličnim zimskim odjevnim predmetima. Uglavnom cvile oni kojima se smrdala klima u autu pa se voze sa čestim stajanjima, ku’iš ono, ne ide bez klime, kao i oni koji su zadnji put na suncu nešto radili kad su čekali na red za skakaonicu na plaži… Ili išli onih 100 metara do škrinje sa sladoledom!?
Tko najmanje kuka da je vruće i neizdrživo? Pa, naravno, oni koji moraju raditi po jarkom suncu, podrazumijeva se za jadne novce, jer nisu dr. mr. prim., doc. itd. Kada su cvilili asfalteri, kojima gori nebo i zemlja dok povlače plohu, a onaj finišer puše vruć zrak k’o nilski konj? Pizde li momci u bijelim kombinezonima dok vuku crte po cesti, zidari na skelama, limari na užarenom krovu, šumari dok ih žderu muhe, a oni zuje motorkom ispod metar debele bukve i ne smiju mrdat’ dok drvo ne ‘upatosiraju’? Odahnu malo, popiju vode, obrišu znoj već mokrom maramicom i ‘ajmo dalje… Na kraju smjene počaste se pivom ispred dućana, ako se zmetnu… Dela ekipa, ali krvavo, ne kao Bandić, koji ‘dela’…
Ja se na radne uvjete ne mogu požaliti, a kad bih to i činio, baš bih ispao pizdek… No, bilo je svega u mojih pola stoljeća radnih aktivnosti… Vršenja pšenice na vrućem ‘drešu’, okretanja sijena i otave ‘na ruke’, zalivanja deke usred kolovoza, kopanja septičke jame, znojenja na crikveničkoj plaži u bijeloj bluzi, kopanja rovova u ‘Jamarima’, svakakve gnjavaže, ali nije mi žao… Kao i uvijek ostanu samo dobre uspomene jer preživilo se sve!
Iz novije povijesti ‘prženja na naglo’ u sjećanju će mi ostati svirka na Kamenskom prije desetak godina. Proštenje, procesija ode, a mi se slažemo na ‘pozornici’ koja je, u stvari, bila plahta linoleuma položena na jedini ravni dio livade… Vani oko 34 u hladu, a mi kao zaštitu od sunca imamo suncobran kroz koji se vidi do Karlovca. Star i izblijedio, na rubovima se vidi da je nekad pisalo ‘Polo Exotic’, znači pamti taj i dane prije rata, tamo oko vladavine Ante Markovića. Iza mise nahrupi narod po meso i medenjake, gvirc na štand do nas, a mi udaramo po ‘Potočiću malenome’, ‘Garavuši’ i slično. Odmah do nas sa svake strane su parkirane pečenjare, svaka s po tri ražnja. Ja sam taj stroj nazvao ‘VBO – višecjevni bacač odojaka’. Gori vatra, pečenjar svako malo dodaje cjepanice, a vruć zrak prodire jače nego CT zrake, sve do bubrega i slezene…
U međuvremenu sunce se malo spusti, ali hrđavi držač suncobrana ne mrda… ‘Ne pomaže voda majko sa izvora Ivanova’ pjeva Joža, a tako i bude. Nema pomoći, nema uzmaka… Oko tri popodne, u jednoj pauzi, stiže jedna gospođa naručiti pjesmu za svoju sestru koja je navratila iz Amerike. Ona bi onu ‘Tebi majko misli lete’ i ‘Divan je Žumberak kraj’ jer to je njihov rodni kraj… Usput pita kada ga skidaju. Misleći, naravno, na već skoro pečenog odojka, zadnjeg koji je još okretao očima i grijao nam leđa. Ja velim: Evo, gospođo, da ne čekate, nas su skinuli s ražnja malo prije. Reš smo pečeni, hoćete od buta ili rebra… I kožica je baš, mmm, hrskava! Ona me zbunjeno pogleda i nametne još 50 kuna na onih svojih 100 s kojima je došla naručiti pjesme. E, za ovo imate još dvije po izboru, samo da se ne radi o vatri, suncu i toplini oko srca moga bećarskoga… Malo ‘zeke’ – ispod zeke peke…