Istraživanja o Jasenovcu radim za budućnost, za druge generacije koje dolaze. Svako tijelo mora naći svoj grob i mir

-U ovakvim istraživanjima nitko ne želi pomoći, svi odmažu. Ove knjige i filmove, pa tako i ovaj o Jasenovcu ne radim za danas, za nas, već da ostanu za druge generacije koje dolaze, da svako tijelo nađe svoj grob i mir, da se žrtva pokopa. Ako znamo za stratišta iz Drugog svjetskog rata ili Domovinskog rata, dajmo to otkriti i pokopati žrtve i da tako bude očišćeno od grijeha kojeg su napravili drugi.

Ovo je tek dio poruka slovenskog istraživača i publicista Romana Leljaka koji je svoj zadnji film te knjigu “Mit o Jasenovcu” predstavio u Dugoj Resi. Puna gradska vijećnica bila je premala za sve one koji su željeli vidjeti brojne dokumente dosad nedostupne javnosti, a odnose se na logor Jasenovac, ali i ostale logore, prije svega onaj beogradski na Sajmištu kojeg su s Jasenovcem “vezali” brojni logoraši koji su upravo iz Hrvatske bili transportirani prema Srbiji.

Brojni Dugorešani, ali i Karlovčani svjedočili su tako dokumentarcu u kojem Leljak iznosi niz podataka, od  brojke o 18600 logoraša u Jasenovcu, do podataka o tome da su u Jasenovcu iskopani ostaci tijela i dijelovi odjeće s ustaškim znakovljem i dugmadi. – Ove ustaške značke danas su u Jasenovcu, ali ne pred očima javnosti, duboko u ladici, da se ne bi razbijao crveni mit. Naši povjesničari imaju još puno posla, kazao je Leljak.- Nimalo ovime ne želim omalovažiti Jasenovac kao logor u kojem se patilo, osobito su patila djeca, umirali su od bolesti, iscrpljenosti, svega, rekao je.

U filmu je iznio podatke o radnom logoru u Jasenovcu u kojem su logoraši radili, ali i o tome da je Jasenovac bio planiran kao centar proizvodnje naoružanja, da bi nakon 1945. godine svi ti strojevi bili premješteni u Kragujevac u Srbiji.

Podsjetio je da hrvatski učenici i danas uče o 1,7 milijun žrtava u Drugom svjetskom ratu, no popis komisije bivše države govori o brojci od pola milijuna, ali i da postoji 400 tisuća Hrvata koji još i danas nisu pokopani, a završili su na Križnom putu i u raznim jamama.

Kazao je i da je zbog istraživanja o Jasenovcu imao problema. – Šef centra Jasenovca slao je mailove u Srbiju da me se spriječi da dalje radim, rekao je, pa o tome koliko je to što radi za hrvatsko društvo zapravo nepoćudno, objasnio i kroz podatak da niti kune za svoje knjige i filmove nije dobio od Hrvatske.

Na navode kritičara i povjesničara da dokumente koristi parcijalno i po potrebi, Leljak kaže: – Svi dokumenti o Jasenovcu su u knjizi, sve je dostupno javnosti i vidljivo, rekao je.