"Luk jede svaki dan, može ga jesti kao jabuku, i to od malih nogu. Vidite da i sada u sobi ima vrećicu sa mladim lukom. Jede ga stalno", kaže njegov sin Branko.
Većih zdravstvenih problema ovaj stogodišnjak nema. Slabiji sluh jedino je što ga ometa u svakodnevnom životu.
"Rješava križaljke, gleda televiziju, ispunjava stalno nešto za nagradne igre….čak se neki dan i začudio i upitao me, zašto sam ja uopćenosio naočale", kroz smijeh priča Branko.
Današnji slavljenik, ističe njegov sin, bio je prije svega obiteljski čovjek, koji je svoju ženu i tri sina stavljao na prvo mjesto. Iako sa svojom ženom Jelkom, zbog njezine smrti, nije dočekao Zlatni pir, zajednički život itekako mu je godio, bez obzira na godine i bolesti.
"Za time je uvijek žalio, što nisu doživjeli Zlatni pir. Brinuo je jako dobro za nju. mama je imala šećer i bila je bolesna. Izgubila je vid, a on joj je neumorno u svemu pomagao. Živjeli su na četvrtom katu, ali on je bez problema uvijek sve obavljao. Čak je i kuhao jednako kao ona. Takav život s njom ga je držao", kaže sin.
Ivan Šutila rođen je još za vrijeme Austro- Ugarske u Hrašću, a školu je pohađao u Sveticama. Po struci je bio trgovac, koji je većinu toga naučio od svoga oca koji je tada bio jedan od najistaknutijih ljudi u tome kraju. Ovih dana čeka da se rodi njegovo šesto praunuče.
Ivan Šutila četvrti je korisnik karlovačkog Doma za starije i nemoćne koji je proslavio ovako vrijedan rođendan.
U karlovačkom Domu Sv. Antuna "deda Ivan", kako ga zovu, je od 2007. godine. Njegovi prijatelji i djelatnici Doma danas su mu, povodom velike i lijepe obljetnice, priredili svečano slavlje. Njega i njegove sinove, Branka i Marijana, dočekali su zajedničkom pjesmom, nakon čega su svome stogodišnjaku zaželjeli, prije svega, dobro zdravlje.