Ivo, ja bi tebi piv’o

Sinjska alka, licitarska srca, kao nematerijalne baštine prošle su kod stroge UNESCO komisije pa uvrštene u red svjetske baštine! Kad je prošlog mjeseca, na zasjedanju tog veleumnog i tankoćutnog odbora, valjalo dočarati kako se to ojka i pjevaju gange, naš je predstavnik Tvrtko Zebec morao zaojkati pred komisijom i dočarati im zašto je ta vrsta glazbenog izražavanja tako posebna, unikatna i neobična da je valja prekriti plaštom ‘uneskove’ zaštite. Nairobijem se zaorilo: ‘Vuk je magare na plot nagonio… oooj’! Komisija je vjerojatno pokrila uši rukama i rekla: Dobro, dobro, ovo je doista nečuveno i neslušljivo, pomislili su, utišali prezentera i zaokružili: Yes…

Kažu da će u sljedećem krugu naši kandidirati i svirku seoskih gucov i rozgalice, koje su posebno popularne u našem kraju! ‘Ajd’, dobro. Neka nas i naših doskočica. Jer tekstovi ojkalica, rozgalica, gangi i bećaraca, uglavnom su sitna podjebavanja na temu muško–ženskih, imovinsko-pravnih odnosa, uz neizbježne seksualne okupacije. Stoga evo predlagateljima nekoliko aktualnih napjeva, da ne pjevaju komisijama o nekim njima nerazumljivim situacijama, poput ‘U mog strica osam kobasica, sedam prži, osmu strina drži…’ ili ‘Više volim tvoje noge krive, nego gajbu ‘ladne pive’… Stihove ustupam besplatno, za dobrobit naše nematerijalne baštine:

Aoj Ivo, otkad otplovi s malo vitra
tebi jaja više ni’ko ne titra, ooojjjj!

Satrali te ka političara, čovika i Dalmatinca
bižat’ si mora pa preko Salzburga do Remetinca!

Dobar si bija, dok si dava kuna, kolača i keksa
sad te šutaju svi, od zapisničarke do Šeksa!

Pomišali šolde, škude, jabuke i kruške
čak tvrde da si uz ženske volija i muške!

Nek se grebu, to od njih nije lipo
da spominju Podravku i banku Hypo!

Vel’ka bila tvoja guza, kad su svi u nju zašli
sad kad si jadan puka’, oni se brzo snašli!

Ispa’ si gori od najgorega crnoga vraga
pa ga tebi met’li i sprijeda i straga!

Čiča miča, gotova je priča
dok se nisu sitili i Pašalića!