Ja bi pivo

Pivaj, ´ko ti brani, lipi moj! – odgovor je na pitanje iz naslova. Naravno, u Dalmaciji. U Karlovcu, ovih dana, sve se pjeni. Pivo, organizatori “Dana piva”, ugostitelji, roditelji maloljetnika koji će potegnuti svoje prvo pivo iz druge gajbe, td. …

“Dani piva” nikoga ne ostavljaju ravnodušnima. O njima svi sve znaju, svake godine su tamo, a kunu se da im je to posljednji put. “Kakav je to vašar?” – pitaju se “urbani gerilci” i face koje bi malo “hoch” veselice. Jebeš “pivijadu” bez narodnjaka! – zbore članovi zbora koji svake subote na brdima ili podrumima i u “ludnicama” pjevaju zborno – “Udara u glavu k´o šampanjac!!!!” Naime, ove godine ´armonika dugmetara neće da udara iz šatora “Top termi”, koji se slobodno mogao zvati i “Banja Koviljača”, s obzirom na količinu “ćirilice” koja se razlijegala noćima pustim …

Meni su ovo 11. radni “Dani piva”. Kako sada stvari stoje, bit´ će to laganini, pa po sredini.D vije svirke, javljanja i emisije za RM, ništa neizvedivo. Zato ne bih davio s kojekakvim dogodovštinama, iako ih ima za solidnu zbirku basni i bajki iz “Šume šatorove”.

Sve je počelo ´96, kada su me na dan otvorenja obavijestili da sam predložen pa izabran za voditelja otvorenja manifestacije, kao i svih preostalih dana. Ej, drugovi, samo malo. Pa danas je petak, a to je malo “frkastično” za ozbiljnije pripreme – cvilio ja, ali avaj …
– Bit će s tobom Mirna Berend, budi bez brige. Ako zapne, improviziraj … – uporni su glavonje …
Ajd´, dobro. Obukao sam najbolje (mašno) odijelo pa Berendici na megdan. Na kraju priče, jadna TV zvijezda nije mogla doći do riječi od mene, kojeg je prošla trema, a udario andrenalin. Pusu nisam dobio, ali pohvalu da.

Idućih godina lamentirao sam po pozornicama s podosta lijepih djevojaka i manje lijepim muškarcima. Osim neizbježnog “Kineza”, s kojim sam se nadijelio nagrada i odradio najveći dio posla, još su se ukazivale brojne hostese, Miss Hrvatske Andrea Ćupor i cijela četa estradnog blaga. Od zamagljenog Bareta do “Prljavaca”,”Valjka”, “Gustafa”, koji su jedini mijenjali večeru za vodku, itd.

Osim što sam vjerojatno jedina individua koja je na “pivijadi” radila s tacnom, mikrofonom i gitarom … Vjerujte krvava je to lova – mislim da je jedino moja krv potekla pozornicom! Ne, nije me ugrizao Drakula, nije me istukla grupa skinsa, bila je to obična povreda na radu. Na pozornici smo “Kina” i ja nakrcali dragovoljce koji su morali, bez pomoći ruku, pojesti ogromnu kremšnitu. Jedan od tanjura je bio malo načet i okrhnut, a kako sam ja pridržavao tanjur dok je natjecatelj, poput vepra, tamanio kolač, u toj borbi porezao sam se na oštri rub tanjura. Momak je pobijedio, sav bijel i zaflekan po “čubi” i do ušiju, pokupio nagradu, a ja uopće nisam skužio da mi ide krv iz dlana. Nastavio sam lamentirati rukama, najavljujući nastavak Stavrosovog koncerta, usput mijenjajući boju svojoj bijeloj majici u tirkizno crvenu.

Tek po silasku s pozornice, shvatio sam da izgledam kao “Mika mesar” za vrijeme kolinja. Pohitao sam na štand “Ka-tura”, tadašnjeg organizatora, po novu majicu, a kad tamo – mrkva.
– Kako ću vam dat´ novu majicu? Direktor je rekal nikome badava, ni Bogu!
– Ma, vratit´ ću ti sutra, samo da odradim danas, ne mogu ovako krvav, jebiga!
– Ja vam ne mogu dat, jedino ako platite!
– Koliko je majica? – već mi živci trepere, a i piša mi se …
– 150 kuna – zacvrkuće vjerojatna buduća ministrica financija, ponosna na svoju učinkovitost.
– E, ne dam, to mi je skoro dnevnica, ako organizator nema majicu viška za voditelje, ja ću raditi gol! Možda si nađem i kakvog dečka večeras! – zarežao sam škorpionski i okrenuo se na peti …

Stvar je riješila gospođa sa susjednog štanda, koja je prodavala majice s isključivo glupim natpisima i kojekakvim slikama … Odabrao sam onu na kojoj je pisalo “Pogrebi i pomiriši”, zahvalio se gospođi i u prvoj pauzi odigrali smo nagradnu igru, kao čin zahvale za dobro djelo.

Nagradna igra sastojala se u tome što je trebalo malo žonglirati jogurtom KIM-a.
Činilo se da će sve dobro okončati, pogotovo što smo višak kiselog mlijeka i jogurta dobacivali klincima u prvim redovima ispred pozornice. Upravo smo odjavili program, kad je iz publike doletio jogurt. Pogodak je bio “u sridu”! Jogurt se polako razlivao po mojim junačkim prsima. Pogrebao sam i pomirisao, oblizujući prste. Te večeri mi nije bilo suđeno doći suh i čist kući. Požurio sam u auto da se još i toranj crkve Sv. Nikole ne sruši meni na glavu.
Zato, živjeli “Dani piva”!
Pivajte, ´ko vam brani.