A upravo u Dugoj Resi sljedeći će ponedjeljak biti otvorena njegova četvrta po redu izložba u životu, a prva u gradu na Mrežnici.
Naziv joj je "Primjenjena umjetnost", a Baranašić kaže kako će biti izložen "taj moj poznati stiropor" od kojeg se dade svašta napraviti, a bit će tu i slika, naravno, drugačijih od onih koje bismo očekivali.
– Ljudi na slikama su obično lijepo obučeni,našminkani, ja ih ne slikam tako, vidim ih drugačijima. Idem "dublje", pa crtam one male žilice, prikazujem ljude "iznutra", kaže Baranašić.
Ni sam ne zna odakle mu inspiracija, ali ju prepisuje teškim vremenima. – Više volim vidjeti ljude iznutra, nego onu vanjsku fasadu. U ova teška vremena ljudi često gledaju izvana, ja ne.
Otkriva nam da je slikati počeo odmah nakon osnovne škole, ali i da su u njegovoj obitelji akademski slikari. On sam krenuo je drugačijim putem. – Nije mi išla akademija, ali valjda sam nešto "pobrao". Uglavnom, vidiš prazan zid, pa ti dođe da ga malo oplemeniš, nešto nacrtaš…Ja sam čovjek koji voli mijenjati prostor. Da nije ono u stilu "tapete na zidu", sterilno bijelo, već da je na tom zidu nešto…
Prvu je izložbu imao u Zagrebu, drugu dok je bio u JNA u Rumi, treću u Koprivnici, a četvrta je sada u Dugoj Resi.
Puno je toga, kaže, prebojao i prefarbao po Dugoj Resi. Zadnju je radio Kino dvoranu i napravio tamo "svoje" resice, ukrasio je i brojne privatne i poslovne prostore po Dugoj Resi, a radio je i kompletnu dekoraciju dječjeg vrtića. Upravo je Dječji vrtić njegovo "matično" mjesto rada gdje već godinama brine da klincima bude toplo, popravljeno, uredno i zanimljivo. Za klince "Zvonko, Zvonkec" napravio je i skulpturu koja će biti izložena u novom dječjem vrtiću za koju je već dobio pohvale od onih koji su je vidjeli.
– Kad sam došao, sve je bilo stereotipno, oker, bijela boja. Onda sam malo krenuo i to uređivati, i eto, kaže Baranšić. Dodaje da najviše voli raditi s crnom bojom jer mu je to i najljepša boja.
Izložba Primjenjena umjetnost otvara se 16. prosinca u Dugoj Resi, u Demokratskom rasadniku.