– Izašao sam iz kuće oko 8 sati i vidio njega da leži na leđima, puška je bila pored njega – priča Cerovac.
Kazuje kako je noćas, oko tri sata, čuo prasak, pa je za pretpostaviti da je samoubojstvo tada počinjeno.
– Gledao sam televiziju do pola jedan, a poslije sam se u snu trgnuo, kad sam čuo prasak, ali nisam izlazio. Moglo je biti oko 3, možda 4 sata – rekao je.
Pokojnika je poznavao, pa iako neki mještani koji to u mikrofon nisu željeli reći, pričaju kako je pokojni Pejić imao problema s policijom, te govorio da ima oružje, Cerovac kaže da njemu nije nikada o tome pričao i da je on s njim bio u korektnim odnosima.
– Preda mnom nije govorio da ima oružje niti ja znam da je bilo problema. Sa mnom je bio dobar i nikad nisam imao nikakvih problema. Susjedi smo, samo preko jarka… Nije često dolazio, samo kad je prolazio tuda znao se javiti. I sinoć je bio, rekao mi je: “Došao sam te pozdraviti, da te vidim. Ti si dobar.” i veli: “Ne znam hoćemo se više vidjeti” – ispričao nam je Cerovac, precizirajući da je to bilo sinoć, oko 18:30.
I doista su se sinoć vidjeli zadnji put. Cerovac je jutros, nedaleko od svoje kuće, našao mrtvo tijelo Grge Pejića.
– Ne znam zašto je izabrao baš ovdje… Je lŽ zato kaj smo tu blizu, preko jarka… On je doma pucal, pa je pobjegal s puškom, pješice tu… Nije nikakve znakove pokazivao da će nešto napraviti, samo sam poslije skužio da je rekao “Ne znam hoćemo li se više vidjeti” i “Pozdravi župnika. Sutra bude zvonilo”, to su bile zadnje riječi. A ja sam mu rekao da pazi kako vozi, da opet ne sleti s ceste. “Ne buš valjda poginul, da bu zvonilo?” “Nikad se ne zna” – I drugo ništa – prepričao nam je taj posljednji razgovor Cerovac.