Jebeš takav rođendan!
Gledajući proslavu stotog rođendana Nogometnog kluba ‘Građanski, Croatia, HAŠK, Dinamo itd.’, upravo mi je ta pjesma tutnjala vijugama. Pokušavali su reperi, pokušavali su Žak i Nina, trsili se ‘Drago mi je Diklić’ i Gabi, stupali ‘Klinci s Ribnjaka’, Baruni… ali se stih pjesme Miroslava D. Rusa stalno vraćao – nešto kao radnja u filmu ‘Beskrajan dan’…
Po stoti put ću priznati da sam jedan od onih mazohista koji su u djetinjstvu i ranoj mladosti & ludosti teško proživljavali svaki poraz voljenog kluba. A silno se veselili Dumbovićevom golu na kišom natopljenoj ‘Marakani’, kad smo Zvezdi uzeli Kup, dok je Ćirino osvajanje naslova prvaka ’82. bilo slađe od svega na svijetu… Da mi je tada gola došetala Cindy Crawford, gurnuo bih je u stranu i išao se kucnuti s Mlinkom, Cicom, Zekom!
Dan danas godine pamtim po ključnim utakmicama. Probudite me u tri ujutro i pitajte što se važnog događalo u lipnju ’79.? Hajduk je pobijedio Sarajevo, a mi Vojvodinu u zadnjem kolu prvenstva. Vabec je zabio u 91. minuti. Imali smo po 50 bodova, ali je Hajduk zbog bolje gol razlike osvojio 1. mjesto. Slučaj ‘Tomić’ još nije bio pravomoćno riješen pa su Šurjak, Mužinić i ekipa pokupili titulu, a ja sam tjedan dana zbog žalosti nosio crnu majicu. Nosio bih je vjerojatno i duže, da mi je na paši nije sažvakala nestašna krava ‘Beba’, koja je bila poznata kao ‘Luda krava svežder’! Zašto Zjajo nije odigrao niti jednu utakmicu za modre, iako je skupo plaćen te ’84.? Koliko je koštao transfer Škore i Kasala ’87. i tako dalje…
U međuvremenu me sve to pustilo pa u srazu Dinama i Karlovca navijam za naše. Za ‘Karlovac’, naravno… Kao i Franjo, koji je u HNK-u slavio 75-ti rođendan, tako je i Zdravko Izvršni sakupio ekipu, ‘povijesne postrojbe’ iz ’67. i ‘ 82., Barba Luku i Milana, Zmaja od Bosne – Vlatka i udri po sto godina tradicije. Iako je ta obljetnica vrlo upitna… Srećom da se klub ne zove ‘Ban Jelačić’, osnivanjem kluba smatrao bi se datum iz 1848., kao što je jedno vrijeme kao godina osnivanja datirala 1903., kada je osnovan HAŠK.
Sve to na stranu, sama ceremonija doista je podsjećala na proslavu stote obljetnice DVD-a Donja Lomnica. Majstor ceremonijaluša, kapelnik Blažičko, i pobočnica mu Mirna Berend upotpunili su atmosferu vatrogasne vježbe s festivalom pjevača amatera, odojkom i vatrometom na kraju. Da bi sve bilo ‘kak Bog zapoveda’, gazda Zdravkec gurao je lovu sviračima, govornici su mucali i svi su čekali da se kamere ugase pa da krenu čerečit ‘sad smo ga skinuli s ražnja – jaganjca vrućeg’. BBB su imali zabranu dolaska na zabavu jer su u zadnjih nekoliko napravili pizdarije. Kad se naslov prvaka slavi uz 1624 osobe na stadionu, uključujući redare i novinare, ni rođendan ne može bolje proći, zar ne?
Zato mi je krivo da je to – ‘Dinamo’. U stvari, da je to ostalo od svete riječi, imena i značenja. Stoga me ne bi začudilo da se 2045. opet bude slavio stoti rođendan… Jebeš takav rođendan… Iako su ‘male plave tablete’ navodno čudotvorne, čini se da se na Dinamo više ne pale ni uz njihovu pomoć! Plavi, plavi, iz naših grla sve je jači zvon…