Ka’ u boj za nadimak svoj!
Siječanj je mjesec kad se jedu grah i zelje, sarma, topla variva, kuhaju prve kobase, meze zadnji čvarci, kuša hladetina… Oni koji vole rukomet, teško ostaju hladni jer u to vrijeme godišta živciranje se ne propušta!
Španali su nas u zadnjih 13 godina Balić, Džomba, Metličić, Šola… Oni se ostaviše male keljave lopte, ali mladi španeri iz reprezentacije španaju nas jednakim tempom. Brončana medalja na kraju uspjeh je i veselje, melem za načeti nervni sustav i kućne svađe oko galame, čipsa i piva po tepihu i turske serije, koja ide baš kad i rukomet… Doček na Trgu, kao i obično, što da se priča, parada galame i kiča, drugačije ne znamo. Privođenje brončanih na Pantovčak i Banske dvore… a oni bi tako rado zadrijemali malo… Čestitke još jednom i kapa dolje, momci!
Ipak, jedna stvar mi baš ide na živce! Ne radi se o duhovnoj dimeziji i pomoći iz Međugorja, nego o tom blentavom nadimku, kojim časte rukometaše… ‘Kauboji’? Zašto baš ‘kauboji’, tisuću mu goveđih papaka i bizonovih rogova!? Kažu, asocijacija je bila na brzo okidanje i precizno pucanje junaka s Divljeg zapada… Dežurni smislioci nadimaka kratko su ih vremena opisivali kao ‘Paklene’, ali reagirao je netko bistar i ugasio vatru iz pakla. Baš bi zgodno izgledao naslov: ‘Pakleni’ uz pomoć Gospe ušli u polufinale!
A siroti kauboji imali su veze s pucanjem i revolverima, koliko i onih 400.000 iz Registra branitelja, koji su bojišnicu vidjeli na televiziji!? Ta još jedna američka legenda potpuno je šuplja i izmišljena, kažu povjesničari. Cow boy’s su, kako im i ime govori, čuvali stoku, vitlali lasom, čistili balegu, a subotom se opijali u birtiji. Kakvi dvoboji, ulašteni revolveri koje su ‘nosili prokleto nisko’… Priča koju smo popušili kao mali, a Ameri je dobro prodaju i dalje.
Uostalom, i ‘Vatreni’ su već izlizana fora, a ‘Barakude’ su ulovljene bezbroj puta… Srećom, talentiraniji su nam sportaši od onih koji im prišivaju te isforsirane nadimke. Treba za to imati talenta i mašte, nije to činovnički posao. Jedan čovjek sjajno je to radio, ali huda sudba prerano ga odnijela i nije dočekao ni ‘Vatrene’ ni svu ostalu živinu koja se, ni kriva ni dužna, našla kao ‘špicname’ sportskim družinama. Na kraju ću o njemu, samo da pobrojim još neke specijalitete iz ove kuhinje: ‘Vukovi s Tuškanca’ – Cibona. Tko je ikad tamo vidio vuka? Da su iz Gospića, ajde de… Čak ni Bandić ne tvrdi da je pod Sljemenom ikad obitavao vuk. Nit’ vodu iz fontane pio, nit’ janje sa Šestina lovio…
Stariji jugonogometnonostalgičari sjećaju se ‘Reala s Nišave’ – Radničkog iz Niša, ‘Romantičara s Karaburme’ – OFK Beograd, ‘Majstora s mora’ – Hajduk, ‘Đetića’ – FK Budućnost, ‘Zmajčeka’ – Olimpija, ‘Rođenih’ – Velež, ‘Pjesnika iz Kranjčevićeve’ – NK Zagreb itd… Legendarni radio reporter Ivo Tomić, koji je jedini iskakao iz klišeja predvidljive sportske frazeologije i bio urnebesno zabavan, uveo je svoje nadimke koji su aktualni i danas – tri, pa i četiri desetljeća od ‘prišivanja’! ‘Lane s Korane’ – Boro Cvetković, a kad je Boro otišao u Zvezdu, Ivo ga je krstio kao ‘Tane s Korane’. ‘Čakovečka mačka’ – Dražen Ladić, ‘Ban Boban’, Srečko Katanec, kad je otišao u Italiju, Tomić je skovao: ‘On se sad kliče Feliče!’ ‘Turopoljski top’ – Deverić Štef – ‘Dinamov as tref’! Ima još, pitajte tatu i dedu!
Onda njegovi opisi akcija… Recimo, Rajko Janjanin uvijek je igrao mekano, lepršavo, bez grubosti i bezobrazluka – onako gospodski. Danas takav nogomet više ne postoji, samo juri, uklizavaj, deformiraj, defanziva, opstruiraj, bla, bla… Dakle, Tomić zbori: Da ste sad vidjeli, mila majko, kako je uklizao Janjanin Rajko! To je bio tako čvrst start, tako muževan, da ga se ne bi posramila mi Jarmila Kratochvilova! Ha, ha! Jarmila je bila atletičarka iz Čehoslovačke, mišićava i muškobanjasta, izgledom poput izbacivača ili mlinarice, koja s pol snage baci vreću od sto kila u kola! Imate Jubito pa se uvjerite sami… Ili, u jeku afere Agrokomerc, veli Tomić: Trener Kuže motivirao je svoje igrače pa će im, u slučaju pobjede protiv Borca, kupiti, za njihove supruge, bunde od nerca, koje će platiti mjenicama Agrokomerca! I ona legendarna za Ćiru: Čovjek s osmijehom demona, s licem Alaina Delona.
Ode Ivo naglo i prerano u veljači ’92., u ranim šezdesetim godinama života. Da je Ive, vjerojatno bi kauboji i dalje bacali laso i vitlali korbačem, a ne pucali sedmerce i lobali Omeyera i Sterbika… Ako nikako drugačije, nek raspišu javni natječaj, stave Most u komisiju, pa će novi nadimak biti izabran taman do Europskog prvenstva u Hrvatskoj 2018.!