Kad ja postanem vlast…

U moru katastrofičnih vijesti, od ratova, željezničkih nesreća, jarca&palca, jedna vijest iz potencijalne crne kronike , baš me nasmijala.
Kaže državna revizorica da stanje kakvo je zatekla u jednoj općini u Gorskom Kotaru nije doživjela u 30 godina karijere!? Naslov se koči masnim slovima, a ja, ajde vjerujte mi na riječ, bez da sam pročitao detalje, točno sam znao o kome i čemu se radi.
Kao, načelnik ne vodi evidencije, kadrovsko stanje katastrofa, brojke, one financijske posvađane do bola. Žena revizorica u šoku, a mediji , naravno , jedva dočekali.
Dodali su u tekstu i da je on godinama radio kao poštar, koji sve zna i poznaje, pa je tako na izborima 2021. svrgnuo dotadašnjeg načelnika koji je općinom uspješno kormilario šest mandata.

E, upravo taj načelnik pozvao me 2004.da mu vodim najprije jednu, a onda i dvije manifestacije koje su oni organizirali u rujnu. Lovački kotlić i Dane šljiva.
Ne znam tko je kome bolje „legao“, ja njima ili oni meni. Zaljubio se u njihov prekrasan kraj, ljudi dragi i srdačni, meni dali odriješene ruke, a kad je tako, onda ja dam sve od sebe.
Potrajala ta suradnja punih 17 godina, ali svemu dođe kraj, pa i najboljim suradnjama.
Kad je te 2021. dotadašnji poštar postao načelnik, još sam odradio feštu od šljiva, jer sva ekipa, osim načelnika, s kojom sam godinama surađivao još je bila na svojim mjestima, pa smo se brzo dogovorili oko svega.

Ja sam znao da je to kraj, a to sam i rekao šefici Turističke, koja je samo odmahnula rukom i složila nam na tanjur štrudle od šljiva i zamotala rakiju za doma.
Uglavnom, iduće godine općinski brod napustila je ona, uz još nekoliko djelatnika, pa je poziv na manifestaciju- izostao.

Kako sam znao?

To je jedan od onih zakona, točnije zakonitosti na kojima sam, bez preseravanja- doktorirao!
U početku ove „of road“ karijere po raznim pozornicama, nisam shvaćao o čemu se radi. Dakle, odradim posao, svi zadovoljni, nisam preskup, ne cendram bez veze, uvijek se to i medijski poprati, dakle „all inclusive“…
Pa se dogodi da me nakon puno godina suradnje, jednostavno – ne pozovu.
Shvatio sam o čemu se radi tek kad sam se uhvatio gitare i počeo tamburati s Jožom i ekipom.

Mislim da je bilo u Lipniku, gdje smo valjda pet godina svirali nekoliko ljetnih fešti , a svi nas hvalili i već na kraju svirke verbalno „kaparili“ za nagodinu.
Dođe ljeto, mi računamo s te tri svirke, bliži se „Židorovo“, a poziva nema. Hm, ne bi se štel nametati, al’ajd da vidim đe zapelo.. Nazovem predsjednika ¨Devedeja¨, a on mi gotovo plačnim glasom veli da nije ponovo izabran, a novi predsjednik ima „svoju muziku“! Nemoj kaj zamerit…

Opa…

Takve sam situacije doživljavao i prije, a još više kasnije, ali tek tada sam skužio „modus operandi“ ljudi koji se domognu očito jako željene funkcije.
Ja, kad postanem „precjednik“, prvo kaj ću napravit promijenit ću muziku&voditelja naše fešte.
Nije važno jesu dobri, ne preskupi, važno je da ja pokažem kako će od sad u društvu bit sve drukčije! Prvi potez je najvažniji, je’l tako?

Baš u tom mjestu u Gorskom kotaru dogodio mi se još jedan neobičan događaj koji je na istom tragu…
Još je Sanader krstario onim svojim autobusom po izbornim jedinicama, kad je „moj“ načelnik isto imao zadatak odraditi predizborni skup u svom mjestu. Kaže on, aj dođi mi to vodit, ti ionako sve to znaš ,sve glavonje poznaješ, da se ne obrukam…
Ja pristao, a iz autobusa izlaze pokojni Brano Vukelić i sva mi dobro poznata ekipa iz 7.izborne jedinice. Pa ,Dado kaj ti ovdje radiš? Evo, radim, kad me već niste vi zvali, jer nitko nije prorok u svom selu, jel tako…Eto me kod mog prijatelja načelnika ,isto Dade…
Naravno, novi šef stožera imao je svoje ideje, ali na kraju su me zvali odraditi glavne skupove. Otkrili su me tada, valjda!
Zato mi je ovaj nalaz revizije tako zapeo za oko.

To je valjda 11. Božja zapovijed. Ja kad postanem faktor, odmah mijenjamo sve!
Za početak muziku i voditelja. Dalje ćemo lako!