Kada i kadi
U predizborne dane valja razgovarati racionalno. Misliti lokalno, djelovati globalno. Valja oprezno vagati riječi, da se netko od osjetljivog kandidacijskog bilja ne bi uvrijedio ili, ne daj Bože, osjetio prozvan. Sačuvajmo dostojanstvo, te Lik i Djelo pretendenata na funkcije, kao zjenicu oka svoga!
Svibanj je mjesec kada maturanti krstare ulicama i slave zadnje dane bezbrižnosti. Mjesec kada jedni polažu vijence u Bleiburgu, drugi to čine u Jasenovcu, jedni slave godišnjicu oslobođenja, drugi te datume uzimaju za komemoraciju i posjet jamama i fojbama. U svibnju su svibanjske pobožnost, to je mjesec Marijin, dobit ćemo prvaka HNL-a, pobjednika Kupa, novi će prvoligaši u elitni razred, rđavi učenici popravljat će jedinice, a Messi ili Ronaldo osvojit će Ligu prvaka. Štafeta neće ni ove godine put Beograda, kao nekad. Naravno, izborna povjerenstva brojat će glasove na radost i tugu živih i mrtvih glasača… Znači, bit će veselo!
Kad je tako, niti ja neću daviti neprobavljivim temama, već me puca neozbiljna muza… Jedno jutro rano, već na samom kraju radijskih oglasa malih, stiže poziv iz mjesta gdje su dva tjedna prije izbora ‘odstrijelili’ Goluba s grane, a gotovo tiskali majice s natpisom ‘Svi smo mi Bene’, pa žena žurno zbori:
Žena: Prodaje se kada…
Ja: Kakva kada?
Žena: Kada, za prat’…
Ja: Je l’ kada za prasce šurit’, il’ kada iz kupaonice?
Žena: Kada, ima i tuš, sve ima…
Ja: A kada se prodaje? – nanjušio sam krv pa ne puštam jadnu ženu…
Žena: Kada, da, tuš kada, ima i zastor da voda ne prska, znate…
Ja: Da, ali kada se prodaje?
Žena: Pa, kada i tuš kada, kabina, kak se to veli… Njoj je već svega dosta. Možda mlijeko na štednjaku kipi, možda djecu treba spremit’ u školu, možda je sila na Wc… A ja nikako da ‘sjašim’..
Ja: Dobro, kada se prodaje, al’ niste rekli kada…
Žena: Ma, bela kada, nemre se ležat’ nego stajat… Moderna je to kada…
Ja: Sve je meni jasno, ali neće ljudi znat’ kada se prodaje…
Žena: Pa, kada, kak’ ću vam reć, kada, jebiga… – Odu živci…
Ja: Na koji broj? – Spas na vidiku…
Žena: Na 715… itd. ‘Ajde, hvala, doviđenja…
Ja: Čekajte, a kadi se prodaje ta kada? – još nije gotovo…
Žena: Kako kadi? Kada, kada…
Ja: Da l’ se kada prodaje sada?
Žena: Da!
Ja: Pa, ako se prodaje kada i to sada, a kadi (lokalni arhaizam za gdje) se prodaje kada?
Žena: Pa u Draganići, kadi bi bila… Doma je pri meni… – Jooooj, što je meni ovo trebalo, vjerojatno zdvaja uboga žena…
Ja: Dobro, sad mi je sve jasno. I kadi je kada i kada se kada prodaje. Hvala, do slušanja!
Žena: ‘Ajde, Bog… tu, tu, tu…
Rastite, cvjetajte, mirišite ma ‘racveteli maj’ i ne dajte da vaša ljubav nikad ne vene. Kao ni u onoj anegdoti o bračnom paru Nevenki i Nevenu… Kad ona njemu kaže:
– Naša ljubav nikad ne vene…
– Molim? – odbrusi Neven.
– Pa, naša ljubav nikad ne vene…
– Šta, Nevene, Nevene, reci…
– Pa, ludo jedna, velim da naša ljubav nikad ne vene!
– Reci Nevenu šta trebaš, ne zazivaj ime moje uzalud, Nevenko!
– O, Nevene, Nevene…
– ‘Ajd, zdravo, odo’ ja na terasu kafane popušiti jednu, dok se ti smisliš što me trebaš – reče Neven i udalji se iz (o)bloga, nestajući u oblaku dima… K’o na filmu.