Kalimero

Od “živućih” pilića, nama “djeci cvijeća “, najduže je u sjećanju ostao onaj siroti pilić Kalimero- glavni junak istoimenog crtića.

Malo crno pile s bijelom ljuskom jajeta na glavi, uglavnom je dobivao po glavi, pa mu je glavna poštapalica i obrana , bila tvrdnja : “Pa to je prava pravcata nepravda”!

Kalimero je bio nekakav animirani Dudek. Dobroćudan, a zločesta okolica uglavnom ga je zlostavljala i na marginama svega ostavljala…

Kasnije, kad je Uskrs postao legalan, sve što ima veze s jajem, vezalo se za taj šareni blagdan, ali ovo je priča o odraslim pilićima, točnije o onima iz gastro rubrika.

Još preciznije o pečenim pilićima, koji se ne spravljaju u bakinoj, maminoj ili bilo čijoj pećnici s krumpirima u društvu, već o onima koji završe u grupnoj pećnici- dakle ,grillu.

Najpoznatija piletina, ona iz Kentuckyja, kod nas se nudi, ali nekako mi se čini da je ona zamagljena vatrostalna ploha iz koje se okreće jadna pilinčad, a najčešće je to u supermarketima, nekako najpopularnija u naših piloždera…

Naoko jednostavno, ali zna i to biti komplicirana radnja, što se meni i mojim curama i desilo…

Kako bi rekli na televiziji- pogledajmo prilog:

Prošle nedjelje smještali smo mlađu kćer u studentski stan u Rijeci, pa nakon savijanja tog gnijezda i krstarenja po obližnjem centru- ogladnili.

Kako bi isprobali novi stol u novom stanu, najlogičnije kupiti nešto jednostavno , recimo – pečeno pile. Zadovoljava sve kriterije nedjeljnog ručka- nije “suva rana”, nije fast food, a uz pile mo’š kupit i pečenih krumpira, salate se već nađe, juhu preskačemo.

Za pultom s gotovom hranom radi postarija gospođa, spora je , pomalo nezainteresirana, na čelu joj piše da proklinje malo dana radnog staža koji joj ne daju u penziju, a red desetak metara.

Kao, nikome s ne žuri, neradni je dan, pa nema psovki i nervoze. Tim više što se pilići poredani u dva reda obećavajuće postojano vrte u pećnici, a kroz već opisano zamagljeno staklo naslućuje se da će uskoro bit gotovi.

Ono- friško je “sad smo ga skinuli”, kako znaju frazirati “janjičari” kad je taj specijalitet s ražnja u pitanju.

Dođemo skoro na red, sline već cure, kad na pitanje žene što čeka ispred nas, je’l piletina gotova, teta s one strane pulta ravnim glasom priopći : A, nije još, sa’će…

Pa kada će ,pitamo u glas…

Još malo, sve je programirano, ne moren otvorit ,dok ura vremena ne projde…

Pokušamo doznati koliko je to u minutama, ali ,opet isti opisni odgovor- brzo će !?

Rasporedimo se u strijelce, kćer i ja čuvamo mjesto u redu, a supruga se baci na kupovinu kruha, soka , krastavaca i ostalih priloga za piletinu koja se jednolično vrti i nikako da odzvoni to čarobno zvono i prekine nam muke po praznom štumaku, kako bi tamo rekli…

Onaj sat je već deset minuta na istom položaju, a to je ono-minuta do 12.

Trgovkinja nas sažalno gleda, a onih osam potomaka koke i kokota hipnotički se vrte, a jedan se već prepolovio i visi s gornjeg kata na donji..Mislim na onoj štangi na koju su nabijeni ti skupovi bataka i karabataka i bijelog mesa…

Već mi se pričinjava da imaju i glave, pa mi je jedno od njih i namignulo, onako šeretski,uz poruku- uzmite mene, ja sam najukusniji…

‘Bem, ti pile i sve fizikalne i kemijske žive sile, kakava je to borba dočepati se običnog pečenog pileta koje vjerojatno u životu dvorišta i okućnice pune drugih pernatih stvorenja nije ni vidjelo…

Supruga se vratila s punom košaricom, a mi još čekamo da odzvoni tih sat vremena pečenja i da se konačno dočepamo tog skupa mesa i kostiju za 30 kuna (3.98 €) i popnemo do stana!?

Pitam gospođu “pilepečenjaricu”, je’l se tu kao u nogometu igra sudačka nadoknada, da nikako dočekati kraj ove neizvjesne utakmice, kad se u taj čas začuje ono spasonosno – zvrrrrrrnnnnd!?!

Aleluja !?

Ne moram ni napisati kako je tekla osveta za dugo i neizvjesno čekanje …Od “kalimera” nije ostalo baš ništa. Kosti smo ponijeli na Vukmanić i bacili ih Lindi-bratovoj kuji, tako da od tog Fiume pileta nije ostalo ni p..

Nema kod nas cile mile, pogotovo kad nas zbog jednog ručka toliko ispile…

Tako, da i hoću ne mogu napisati da za vrijeme ove priče nije stradala ni jedna životinja.

Ionako bi Kalimero rekao : “To je prava pravcata nepravda”!?

Dosta sam pilio…