‘Karlovac ima novaca za veća izdvajanja za sport, a za razliku od Mandića, sportom sam se bavio i još to činim’

Dimitrije Birač prvi je istaknuo svoju kandidaturu za čelnog čovjeka Karlovca na nadolazećim lokalnim izborima. Dugogodišnji karlovački gradski vijećnik u mladosti je bio aktivni košarkaš, a sportom pod obručima bavi se rekreativno i danas pa ga mnogi sugrađani mogu vidjeti u dresu njegovog Novog centra za vrijeme Ljetne lige u Šancu. 

Kako smo često pisali o nedovoljnom izdvajanju Grada Karlovca za sport, a nedavno i o problemima sa sportskom infrastrukturom u gradu, iskoristili smo priliku i pokušali doznati hoće li se karlovački sport popeti na više grane ukoliko upravo on zasjedne u fotelju prvog čovjeka grada.

Započet ću s jednim ‘nesportskim’ pitanjem. Sve više se po gradu mogu čuti komentari da te je HDZ ‘omekšao’, da više nisi toliko oštar prema njima. Kako to komentiraš?

– Da, čuo sam neke stvari, da nisam više tako oštar. Moja kritika je oduvijek bila konstruktivna kritika i nikad nisam išao logikom da tražim samo mane i da onda te mane i nedostatke upravljanja naglašavam. Nego sam uvijek pokušavao shvatiti kako sustav radi. Zadnjih godina sve bolje i bolje upoznajem gradski sustav u širem i užem smislu i, kako ga bolje upoznajem, tako imam, može se reći, manje potrebe za direktnim pitanjima prema gradonačelniku ili Gradskom vijeću jer na ta pitanja dobivam odgovore samim obilaskom terena, upoznavanjem s gradskim tvrtkama i ustanovama. Više se bavim lokalnom politikom, koju želim spoznati, jer imam ambiciju biti gradonačelnik.

Kako vidiš trenutno stanje u karlovačkom sportu? Jesu li rezultati, onako u globalu, dobri ili loši?

– Karlovac nije grad bez sporta. Imamo rukomet i žensku odbojku, košarku koja nešto slabije kotira, imamo nogomet, i druge sportove od pikada preko kuglanja do ostalih. Dakle, Karlovac je i ranije bio grad sporta i s te strane ja ne negiram da u njemu ima sporta. Ono što je po mom mišljenju problem i što bi se moglo napraviti bolje je da bi Karlovac trebao biti grad sporta u dugoročnom smislu, u kontekstu gledanja prema cilju, a cilj bi tada bio da je i grad sportskih rezultata. Obzirom sam trenirao košarku, povukao bih jednu paralelu. Ako trenirate jednom ili dvaput tjedno, s umom na ostvarivanje nekih rezultata, i ako vas netko pita trenirate li, reći ćete da trenirate. Ali, jesu li to dobri i kvalitetni trenažni procesi i jesu li oni česti, to je drugo pitanje. Dakle, vi niste rekli neistinu. Tako i ako netko kaže ‘što ti pričaš, Karlovac je grad sporta’, to je jedna stvar. Međutim, je li on grad sporta s dugoročnim ciljem, da ostvaruje sportske rezultate i da zaista bude grad sporta koji će uključivati više od pola djece ili građana do 18 godina u same sportske aktivnosti, to je druga stvar. Druga strana je odnos KŠZ-a prema sportu i odnos Grada prema KŠZ-u. Čini mi se da bi Grad morao imati neku transparentniju kontrolu ili uvid u djelovanje Karlovačke športske zajednice. Pod time mislim da bi trebala biti zaista gradska kontrola, ne u jednoj mjeri i stranačka kontrola. U ovom trenutku je HDZ na vlasti, ali da je i bilo tko drugi, stranačka kontrola nije dobra, morala bi biti gradska. U tom smislu jedno mjesto, a to sam prije tražio, u rukovodećim strukturama KŠZ-a bi trebao imati i Grad Karlovac, da na taj način ostvaruje kontrolu. Dakle, ne putem politike, nego zato što je to Grad i što on preko KŠZ-a daje najviše sredstava karlovačkom sportu. Čitao sam onu Strategiju, kada je ona predstavljena izrazio sam nadu da će biti nešto od toga, no vidimo da puno tih ciljeva nije ispunjeno, da se ne vodi dosljedna i transparentna politika, da mnoge podatke Grad ne zna ili ih nema. I da završim: Svi mi volimo djecu i mlade i svi želimo da se sport razvija uz djecu i mlade. Ali, ja bih daleko jače upregnuo resurse koje Grad Karlovac ima na raspolaganju da se gradski sport razvija pomoću mladih i za mlade na duge staze.

Većim ulaganjem javnog novca u mlađe pogone dobit ćemo klubove koji imaju zdrave temelje i uravnoteženu domaću publiku

Odbojkašice i rukometaši bore se za opstanak u najvišim rangovima. Ukoliko ispadnu iz njih, Karlovac sljedeće sezone neće imati niti jedan klub u najvišem rangu u najpopularnijim sportovima. Koliko je to loše za jedan grad koji je među deset najvećih u državi po broju stanovnika?

– Grad Karlovac jest među deset najvećih gradova. Često u Gradskom vijeću govorim da je uvijek negdje oko devetog ili desetog mjesta u bilo kojoj kategoriji, neki puta i na trinaestom, a smatram da bi trebao biti peti grad, iza velike četvorke. Tako da nije čudo ako će se dogoditi ova situacija. S druge strane, ne bih išao u oba ekstrema. Ne bih išao u ekstrem gdje bih rekao – sav novac ulagati pošto-poto, ne samo da opstanu, nego da ih još ‘naštancamo’ koliko god treba. S druge strane ne bih išao u ekstrem da kažem – odsjeći svim klubovima financiranje, koji su iole profesionalni ili u prvoj ligi, i idemo ispočetka. Ono što bi trebalo napraviti da se ovakve stvari ne ponove u nekoj budućnosti, jest shvatiti da ovako više ne može ići. Profesionalni sport ili ovi seniorski pogoni moraju biti neki organski nastavak razvoja i ulaganja u mlade sportaše. Znači, ne umjetni način, da si ti kupio profesionalce, dovukao ih u Karlovac, i sad je to to. To može do nekog trenutka zadovoljavati Karlovčane i sportsku javnost. Ali, ne zauvijek. Smatram da bi sada više nego ikada trebalo razmisliti o razdvajanju profesionalnog i amaterskog sporta. Ali to je proces koji ne bi bio kao kirurški rez, ne bi bio odjednom, nego bi trebala biti neka postepena tranzicija, gdje bi Grad itekako pomagao, da se s vremenom sve manje novca izdvaja za profesionalni sport, a sve više javnog novca da ide u amaterski sport. Mogu iskoristiti priliku pozvati još jednom, jer sam pozvao predsjednika KŠZ-a, gradonačelnika, Grad Karlovac prije tri mjeseca, da organiziraju okrugli stol pod nazivom ‘Porezni tretman ulaganja u sport i sportske klubove’, gdje bi se iniciralo pozivanje poduzetnika, poslodavaca, Zajednicu športova Karlovačke županije, KŠZ, Grad Karlovac, vijećnike, Gospodarsku komoru, da vidimo na koji način se može odrediti koji su uvjeti koje poduzetnici traže i na koji način bi mogli izaći u susret sportskim klubovima, da se taj jedan prihod kroz ulaganje ostvari na većoj razini nego sada. Tako da sve više javnog novca ide u mlađi pogon. Ako bi se takav proces započeo na nekoj jačoj razini, onda bismo kroz nekoliko godina, čvrsto vjerujem u to, imali organski proces da s jedne strane dobivamo klubove koji imaju zdrave temelje, a s druge strane, to je vrlo bitno, klubove koji imaju uravnoteženu domaću publiku. Vi sad imate košarku na koju dolaze najveći obožavatelji, oni koji još nisu odustali… Ali kad vi znate da su to vaši klinci, u koje ste zadnjih godina ulagali, kada se oko toga stvarala priča, onda mislim da to može imati neki dobar završetak. Da zaključim: Ne bih htio da spomenuti klubovi padnu u nižu ligu. Igrao sam košarku, prošao sam od C lige do Prve lige juniora, znam koja je razlika, nije svejedno gdje igrate. Ali, ako je u nekom vremenu bio trenutak da zaista sjednemo, da pogledamo kako dalje, mislim da je to danas.

Karlovac, uz veliku četvorku, treba biti lider, mora se nametnuti projektima i inicijativama

Spomenuo si sponzoriranje klubova od strane poduzetnika, ali to nije samo lokalni karlovački problem. Država je ta koja bi trebala donijeti zakonski okvir kojim bi privatnim poduzetnicima sponzoriranje sporta učinila prihvatljivijim.

– Da, u bitnoj mjeri se slažem. Ali Grad mora pokazati inicijativu. Država zna za neke probleme, zakonodavac zna za neke probleme. Međutim, ako ti odozdo, a Karlovac ovdje može poslužiti kao primjer, ako ti ne zahtjevaš nešto, a da bi zahtijevao moraš se naći s akterima, da vidimo što uopće treba, onda treba biti ‘dosadan’, organizirati jedan, dva, tri okrugla stola, iskoristiti Hrvatsku udrugu gradova… Karlovac tu treba biti lider, uz veliku četvorku, mora se nametnuti projektima i inicijativama, kako bi predvodio gradove. Tu je ključ. Nije dovoljno samo reći: Moja je ingerencija do ove linije, od ove linije je nečija druga i ja se u to ne petljam. Petljaš se. Zato što s razine Države prihod jednog kluba ili KŠZ, koji kasnije ide u neku statistiku, to je broj. Ali na razini lokalne zajednice je to broj djece, broj roditelja koji tu djecu voze, broj gledatelja, broj prodanih dresova, broj kava koje se prodaju uz tu utakmicu, to je život lokalne zajednice. I zato se lokalna zajednica ne smije zadovoljiti time da kaže: Mi smo svoje napravili, sad vi svoje. Ne! Ti si svoje napravio, ali guraš s dodatnim zahtjevima da ovi krenu raditi te stvari.

Imamo HDZ na vlasti u gradu, u županiji, na državnoj razini. Ako ta tzv. vertikala ne može postići ovo što si rekao, kako ćeš onda ti ako sjedneš u fotelju gradonačelnika?

– Prvo, učinio bih dobar dio tih procesa što transparentnijima. Mnogi se procesi odvijaju na toj vertikali, a koje gradonačelnik, stjecajem okolnosti, ne želi, ne može ili ne smije predstaviti javnosti. I mi zapravo ne znamo postoje li neki pritisci ili neka vrsta zapostavljanja nekih sfera karlovačkog sporta ili karlovačkog društva. Ja bih te procese učinio transparentnijima, da građani znaju. Dakle, dobio sam od građana legitimitet, imaju pravo znati što se događa. S druge strane, upravo zbog vertikale imamo jednu poslušnost koja prelazi u negativu, jednu podređenost. Izborom nestranačkog kandidata, prvog kandidata koji nije podložan niti jednoj stranci, to moram naglasiti, došla bi do izražaja jedna druga stvar – da se boriš za interese grada, a ne interese stranke.

‘Radiš li kao kad radiš sebi kod kuće ili radiš za tuđi račun?’; Interes Karlovca staviti ispred stranačkog

Pisao sam zimus o nedostatku grijanja u Sportskoj dvorani na Rakovcu, to je veliki problem karlovačkog sporta već godinama. Klubovi i sam grad sramote se pred gostujućim sportašima, a održavanje utakmica na rubu je regularnosti. Grad taj problem planira riješiti kroz cjelovitu energetsku obnovu Sportske dvorane, novcem kojeg bi dobio na natječaju. Da si gradonačelnik, bi li tražio neko privremeno rješenje i, ako bi, kakvo?

– Ta dvorana stavljena je u projekt zajedno s Vunskim poljem i košarkaškim igralištem u Šancu. To je, po mom mišljenju, već tada djelovalo čudno jer je to preveliki projekt da bi Ministarstvo sporta, od nekoliko zaprimljenih projekata, izabralo jedan grad s tri mega-projekta. To se od početka moglo pretpostaviti da neće proći. Po meni je, u odnosu na ostalo dvoje, prioritet Sportska dvorana. Ali u odnosu na neke druge stvari je Šanac bio zanimljiva stvar. Pa su mi odgovarali da sve to ide u paketu, da se ne može razdvajati. Kad sam obilazio gradske tvrtke, između ostalih i bivšu Mladost, uočio sam da je to građevina koja ima izuzetno puno staklenog prostora. Da bi se to izoliralo, moraju biti posebna stakla, posebne firme koje se time bave, i tu su onda neke teškoće. Treća stvar je što Grad ne ide po prioritetima. Grad ide u jednoj mjeri, kada gleda sport, gdje mu se možda više isplati s obzirom na određene bodove, određene glasove, i linijom manjeg otpora. Prije nekoliko mjeseci do mene je došla informacija pa sam to problematizirao na Vijeću, da jedna sajla ili dio konstrukcije koša ili je napuklo ili nešto ne štima. I da se ljudi boje da bi konstrukcija mogla pasti. Bio je odgovor da su se nekoliko, možda i tjedan dana, čekale posebne ljestve da bi se ljudi uopće mogli popeti. Sad imate čudnu situaciju da je dvorana izgrađena prije pedeset i nešto godina, a vi nemate opremu s kojom možete nešto u njoj popraviti, nego morate čekati. Nisam stručnjak da znam koji oblik fasade može ići, ali bih svakako još prije nekoliko godina posjeo ljude iz KŠZ-a, ljude koji vode trenažne procese, ljude iz Gradske uprave, da vidimo koji su prioriteti u smislu infrastrukture za karlovački sport. U nekom trenutku, možda među prvima, ispostavilo bi se da je to grijanje u Sportskoj dvorani. Od tog trenutka za mene više ništa ne bi postojalo, nego da se riješi taj problem. To ne znači da se drugima ‘zatvara pipa’. Međutim, ne može se čekati na državne novce na način da ispaštaju igrači, publika… to nisu samo igrači profesionalci, to su i djeca. Prioritet ovdje znači da se stavi interes Karlovca ispred stranačkog interesa. Koje su ‘igre’ bile u pozadini, je li se čekalo nešto – vjerojatno je.

Imali smo nedavno i situaciju da su rukometaši Karlovca utakmicu Premijer lige, zbog koncerta Severine u Sportskoj dvorani, igrali u dvorani Osnovne škole Grabrik. A u njoj, ispostavilo se, čak 25 posto rasvjetnih tijela nije ispravno pa je odigravanje utakmice bilo pod upitnikom. Održavaju li se sportski objekti u gradu jako slabo?

– S jedne strane je to tipično prebacivanje ‘loptice’. Uvijek možemo reći da je škola odgovorna. Ali Grad je osnivač škola. Grad, uz Ministarstvo obrazovanja, daje novac. Postoje dva instituta… Institut koji se odnosi na cijelu gradsku politiku i koji bih ja stubokom mijenjao. A to je – kakav ti je način rada? Radiš li kao da te svi gledaju ili radiš kao da te nitko ne gleda? Radiš li kao kad radiš sebi kod kuće ili radiš jer su to nečiji tuđi novci ili radiš za tuđi račun? Kada bi se Grad ponašao tako da sve što se u ovom gradu radi mora biti ispravno, da radi kao sebi kod kuće i kao da te svi gledaju, onda je nebitno je li dvorana u Rečici ili u centru grada u Grabriku. Svaki kutak te dvorane mora štimati. Bez obzira hoće li u njoj biti utakmica ili neće. Možda se može dodatno ‘ušminkati’ ako dolazi neka bitna utakmica, ali ne smije se dogoditi da utakmica razotkrije nedostatke. To je jedan segment. Drugi segment je što Grad Karlovac, odnosno preko KŠZ-a, a to je povezano i s terminima, nema osobu koja bi kontrolirala termine. Imate niz situacija, a to povezujem s ovim, da je u nekim dvoranama previše onih koji treniraju, a u nekim dvoranama ih nema uopće ili ih dođe premalo. I najčešće ostaje na tome da o tome potiho međusobno raspravljaju treneri, klinci… Kada bi postojala takva osoba, koja bi brinula o terminima, znala bi i u kojem je stanju određena dvorana.

‘Strategija je dobro postavljena, ako nisi to ispunio, očito je kriv dosadašnji način rada’

Karlovac po izdvajanju za sport konstatno kaska za hrvatskim prosjekom. Radio sam nedavno usporedbu Karlovca sa Zadrom, Pulom, Varaždinom, Velikom Goricom i Slavonskim Brodom, dakle s gradovima koji na ljestvici broja stanovnika zauzimaju od petog do desetog mjesta. Pula, primjerice, ima oko 10 milijuna eura manji proračun, a za sport izdvaja više. Zašto je to tako?

– Karlovac je sada izdvojio 1,7 milijuna eura, a baš za klubove ide oko 600 do 630 tisuća eura. Oko 480 tisuća ide za plaće trenera i stručne sluzžbe KŠZ-a i oko 440 tisuća za sportske dvorane. Dakle, od tih 1,7 milijuna manji dio ide klubovima i vidio sam podatak da prihod po klubovima pada jer ih ima više. Tu su dvije bitne stavke. Prva stavka, koja bi po meni bila osvježavajuća, je da vodstvo KŠZ-a, ali i u Gradu, kada im se kaže ‘radite OK, ali može bolje’ i ‘nije onoliko koliko bi trebalo po Strategiji’, da oni kažu: Da, u pravu ste. Znači, da se prizna problem, idemo vidjeti kako dalje. Čini mi se da s te strane ne dolazi do tog nekog samosvjesnog odgovora, nego, kada kažemo da nemamo ispunjene ciljeve, onda se traže opravdanja. Dakle, prvo treba priznati, treba napraviti inventuru. Strategija je dobro postavljena, rekla je kako stoje stvari. Ako ti to nisi ispunio, nije toliko papir kriv, nego je očito kriv dosadašnji način rada. Druga stvar: I dalje mi se čini da je bitna ta razdioba amaterskog i profesionalnog sporta. Jer ako bi se počelo s tendencijom većeg ulaganja u sport, priča bi mogla biti od javnog interesa puno više. Zato što onda pokušavate dostići onu razinu od 50 i više posto mladih do 18 godina koji sudjeluju u sportu. To je onda priča koja obuhvaća i roditelje i cijelu zajednicu. Ako bi se tako postavila priča, onda mislim da bismo mogli biti optimističniji po pitanju ulaganja. Stvar je jednostavna: Većina ljudi voli sport, voliš pogledati neku dobru utakmicu, ali zajednica je više zainteresirana ako djeca i mladi imaju gdje trenirati, nego neki profesionalni klub. Profesionalni klub ima svoj krug obožavatelja i on pridonosi nekoj vrsti ponosa. Evo primjera rukometa, sad je aktualan: Svi koji igraju za reprezentaciju, kažu da se to ne može platiti. To je srce, igraš za svoju domovinu, to nema cijene. Ako igraš za svoju domovinu, za svoj grad, igraš na način da vraćaš nešto gradu. To je onda daleko jača veza između grada i sporta. I mislim da bi tu Grad bio motiviraniji više davati.

Karlovac ima prostora u proračunu za povećanje izdvajanja za sport

Dugogodišnji si gradski vijećnik, imaš uvid u stavke Proračuna. Hajdemo pojednostavniti – ima li u karlovačkom proračunu prostora za povećanje sredstava za sport?

– Ima. Evo jednog od primjera… Grad Karlovac je zadnjih nekoliko godina rezao prirez porezu na dohodak. Sad je zakonskim izmjenama ukinut prirez, postoji samo porez na dohodak. Grad Karlovac ga je još smanjio. Time se odrekao, u ono vrijeme prije par godina, 5 milijuna kuna godišnje. Znači postoji alat, putem poreznih prihoda, da preusmjerite jedan dio novaca. Postoje i neke druge točke u koje se ulaže u gradu Karlovcu. Ne mogu ih sada imenovati, zato što bi onda značilo, kako to i gradonačelnik govori, ako nešto imenuješ, onda si kao automatski protiv toga. Imao sam sada čini mi se 15 amadmana na Proračun, svi su odbijeni. Jedan od njih je bio zapošljavanje čini mi se dvojice ili trojice novih trenera za mlade selekcije. I tamo sam tražio da se smanji jedan dio turističkog prihoda koji ide za turističku djelatnost u Karlovcu. Dakle, jedan dio Proračuna je fiksiran, ali postoji jedan dio koji nije. Taj dio, plus porezni tretman, plus lobiranje Grada Karlovca kod Države i raznoraznih okrtuglih stolova s poduzetnicima, tu bi mogao biti jedan od prostora da se nađe novac. Tim više što se ja zalažem da se djeci i mladima do juniorske kategorije omogući besplatno treniranje, besplatno ljetovanje u Selcu, besplatno putovanje na utakmice i barem nekakva oprema. A to se opet može omogućiti da Grad, preko KŠZ-a, zaposli još nekoliko trenera. I da se tim trenerima standardizira radno vrijeme i posao, tako da ne ovise o broju djece koja dolaze na trening, da ne uzimaju članarine.

Kada sam radio spomenutu usporedbu Karlovca s ostalim gradovima, naišao sam na dva zanimljiva podatka vezana za Veliku Goricu. Prvi je da je očito prepoznala prioritete jer trima vodećim klubovima daje čak 42,6% svog ukupnog proračuna. Sviđa li ti se takva raspodjela i bi li Karlovac trebao korigirati svoju raspodjelu novca klubovima?

– Proces kojim bi se to odredilo bio bi vrlo težak. Jer ako zakinete jedan klub, bilo bi kritičara… Moram priznati da sam negdje u sredini. Niti sam za to da se ima previše, a niti sam za to da se štapićem odrede dva-tri glavna kluba koja bi se forsirala. Osim, naravno, ako ne postoje zdravi temelji. Mene bi zadovoljilo kada bi Karlovac imao 50 i više posto djece u sportu, onda biste imali zdrave temelje. Kada bi se obavili razgovori s ljudima iz klubova iz istih sportova, da pokažu koje su mogućnosti za neku vrstu fuzije, ali ne fuzije da svi izgube svoj identitet, nego fuzije da se stvori zdrava vertikala. Na taj način bih i ja bio zainteresiran da Grad uđe u neko prioritiziranje. Ali da prioritet bude neki klub koji ima problema s mlađim pogonima ili se umjetno održava, to mi je problematično. Zato mislim da bi prvo trebalo napraviti analizu i vidjeti koje su mogućnosti za vanjsko financiranje. Već tri puta sam pitao u Vijeću, ali nisam dobio odgovor. Naši klubovi imaju i vanjsko financiranje, ali KŠZ ne vodi evidenciju o tome.

Govoriš o sponzorima?

– Da, o sponzorima. Ako ti daješ kao KŠZ 50 posto ili 20 posto, i sad taj klub ili više njih dobivaju još sredstava izvana, pravo je Grada ili KŠZ-a znati koliko dobivaš. Možda oni znaju ovako kanalima, ali ja kao vijećnik to nisam uspio saznati. Ne zbog toga da se nekome radi inat, nego da se proba više financiranja umjeriti prema nekim drugima.

Manjak transparentnosti kod plaćanja termina u privatnim dvoranama, Domu HV i školama

Još jedan velikogorički primjer… Za razliku od Karlovca, u kojem Grad daje novac Karlovačkoj športskoj zajednici, a ona iz tog svog proračuna izdvaja sredstva za plaćanje termina u sportskim objektima, što je prošle godine iznosilo oko 25% njenog proračuna, u Velikoj Gorici Grad izravno izdvaja sredstva za održavanje sportskih objekata u svom vlasništvu, lani 1,9 milijuna eura, i svi gradski klubovi u tim objektima treniraju besplatno. Koji model ti se čini boljim?

– Ovo što si sada naveo mi se čini boljim. Kod nas oko 320 tisuća eura ide za objekte koji su pod Sportskim objektima Karlovac, 110-120 tisuća ide na privatne dvorane, Dom HV i osnovne škole. Tu isto postoji manjak transparentnosti, iako svaki puta upozoravam na to. Mi vijećnici dobijemo zajednički izvještaj za dvije privatne dvorane, Dom HV i osnovne škole, dobijemo ukupni iznos. A ja znam da privatne dvorane koštaju možda i duplo više od OŠ Grabrik. Mislim da bi puno transparentnije bilo, a vjerojatno i efikasnije i jeftinije, da se ide direktno. Sviđa mi se primjer Velike Gorice.

Reci mi, za kraj, zbog čega bi sportaši, treneri i sportski djelatnici na predstojećim lokalnim izborima trebali zaokružiti tvoje ime?

– Prvo, zato što sam se, za razliku od sadašnjeg gradonačelnika, dugo godina bavio sportom i još se bavim amaterski, rekreativno. Zato što ne samo da volim sport, nego ga i prakticiram, igram ga. Zato što sam zadnje 24 godine u sportu i zato što želim sve ono što me sport naučio, što je utkao u mene i kao politiku osobu, a to je upornost, vjera u rad, vjera da ništa ne dolazi preko noći nego samo putem rada, vjera u kolektiv, u momčadski napredak, vjera u zdravi duh… Koliko radiš, toliko će ti se i vratiti. To su sve kvalitete koje su mene zadnjih 7-8 godina vodile i bez kojih se sasvim sigurno ne bih ni odlučio kandidirati. Tako da sve ono što je karlovački sport meni dao, ja želim vratiti na beskrajno mnogo načina karlovačkom sportu.

(razgovarao: Gordan Tomičić)