Karlovac je u limbu, ni u raju ni u paklu

Gradski je vijećnik, a i zastupnik u Saboru, no priznaje da mu to baš previše ne čini dobro zdravlju. Otkad je u Saboru dobio je 5 kg, manje je i na  biciklu, a neprestano ga "bombardiraju" i mole za pomoć u zapošljavanju. Od ovdašnjih SDP-ovaca najbliže je "oltaru" stranke, priznaje da je financijaš cijeli život i voli govoriti kroz brojke, no netipičan je "poreznik", barem što se stila tiče. Simpatičan i otvoren, na kraju popusti emocijama, voli kuću, iako ne i kućne poslove, ali da roštilj na vikendici, a sve to pripisuje horoskopskom znaku Raka. – Ja sam od onih koji idu jedan korak naprijed, pa dva natrag. S nostalgijom se sjeća SDK i kako se nekad u financijama radilo, a za ministra Linića smatra da radi odličan posao.

RM:Dan nam je prekrasan, sunčano, divno vrijeme, a stanje u zemlji baš i ne.

JB:Kaže tko?

RM:Evo, ja.

JB: Ma ne može ni biti prekrasno stanje s obzirom na situaciju kakvu smo u zemlji zatekli. Bilo bi to preambiciozno.

RM:Sad ide ona klasična SDP-ovska spika, u stilu nasljedili smo ovo, ono? Još će nam reći i da vodimo prvoaprilski razgovor.

JB: Ne vodimo, nego je pitanje raščišćavanja stanja ili zaustavljanja kola na nizbrdici. Jedino u ovom trenutku zamjeram, kao SDP-ovac, što neke stvari presporo radimo. Predugo to traje.

RM:A osim što ih presporo radite,kako ih radite? Možda loše?

JB: Imate paradoks, kod nas je najomiljeniji ministar poreznik, čovjek koji uzima novce. Mislim da je u dijelu ministarstva financija napravljeno najviše. Država se, što se financija tiče, stabilizirala. One jesu loše, ne skrivamo, ali su stabilizirane. Od tog sve polazi. Zašto je Linić najpopularniji? Jer zna dobro iskomunicirati s javnošću. Napravili smo dosta drugih stvari dobro, ali nismo to znali iskomunicirati.

RM:Taj uspješan ministar nije u milosti šefa stranke, nemaju se baš.Možemo li malo o tome, imate li uopće dozvolu za pričanje o tom odnosu?

JB:U odboru sam za financije i proračun i u kuloarima nije tako kako se priča. To je jedan korektan odnos, a priča je malo prenapuhana. Pitanje je zašto. Sad Linić, pa Zmajlović, pa Ostojić.. svakog se doslovno hvata i secira. I gdje ima nečeg i gdje nema.

RM: A ima li onda istine u ovim pričama kako unutar SDP-a jačaju snage protiv šefa Milanovića?

JB: Za mene je Zoran Milanović kao premijer dobar izbor.

RM: A je li dobar izbor za šefa stranke?

JB:Znam kud vodi ta priča. To je bilo prvo razmišljanje Slavka Linića da li da odvojimo vođenje stranke od premijerske funkcije. Da, mislim da je to dobra ideja.

RM:Onda bi SDP trebao tražiti novog šefa?

JB: Mislim da se istodobno ne može biti predsjednik Vlade i stranke. Evo, ja kad sam postao saborski zastupnik u jednom trenutku više fizički nisam sve stizao. Nisam mogao, dolaziti doma kasno navečer, održavati sastanke. Ideja o tom odvajanju je dobra.

RM:Tko bi onda trebao voditi stranku? Čini se da je SDP opet elitistički nastrojen, vlada elitizam tom strankom? Tako je uostalom bilo i kad je HDZ bio na vlasti. Djelujete i više nego slično?

JB: Ne bih ja to tako rekao. Nikad se ne mogu složiti s tim da smo mi jednaki, SDP i HDZ.

RM:Po defaultu ste različiti, oni su konzervativni, demokršćani, desno, vi liberalniji, lijeviji. Ali, sistem vladanja kad dođete na vlast – isti. Primjer: Jelićev HDZ u Karlovcu preferira u zapošljavanju iskaznicu HDZ-a, javna je tajna. A nisam baš čula ni da u SDP-u su preotvoreni prema drugima, osim prema zapošljavanju svojih?

JB: Tu je velika razlika. Što se tiče zapošljavanja, SDP je tu puno konkretniji i iskreniji od državnog nivoa. Kad postajete ministar, ne treba vam natječaj da postavite svoje pomoćnike. Ali, kada odlazite, mora biti puna odgovornost da i oni s vama odlaze. Konkretno, u gradu Karlovcu, to sam već rekao, u Magistrat ne može ući ni muha bez članske iskaznice HDZ-a. Zašto? HDZ vodi kadrovsku politiku od gradonačelnika do čistačice, a to nema potrebe. Dozvoljavam da gradonačelnik može sebi birati najuže rukovodstvo, stvar je to povjerenja.

RM:Znači SDP je mekši po tom pitanju što se zapošljavanja tiče, ali ne na rukovodećim pozicijama? Zaposlili bi i HDZ-ovca ako je dobar?

JB: Je,je.Da, nema prepreke.

RM:Osjećate li vi da ste kao stranka iznevjerili očekivanja građana? 380 tisuća nezaposlenih je tu.

JB: Na pola smo mandata, a pola smo potrošili da stvorimo uvjete.

RM:Ljudi nemaju strpljenja.

JB: Vjerujem,da. Mi smo državu konsolidirali, financijski, ali i zakonodavno. Pravno smo sigurniji, mislim da se krađe a la Sanader više ne mogu događati.

RM:Sigurni ste u to?

JB: Uvjeren.

RM:Kad ste sad spomenuli Sanadera, znamo i da je HDZ nedavno osuđen. Bili ste njihov član, mislite li da je ta stranka to zaslužila? Je li to u redu da su osuđeni? Žalite li ih?

JB:Ma ta moja priča o HDZ-u je… Ja sam ušao 1993., došao sam iz rata, bio sam nabrijan, u tom trenutku je HDZ bio pokret i nešto što će ostvariti i podignuti Hrvatsku.Prije toga nigdje nisam bio. Ali, nikad nisam bio uključen u njihovu priču, nisam bio na njihovom sastanku.

RM:To ste mi rekli i prošle godine. Ali, danas, kad gledate kako su osuđeni, što vam se čini?

JB:Ma ovaj HDZ nema veze s onim iz 1993. g. Tada nitko nije vjerovao u to da će HDZ ne totalno dekriminalizirati Hrvatsku, nego je totalno kriminalizirati.

RM: Žalite li ih? Mislim, nisu svi HDZ-ovci lopovi?

JB: HDZ-ovce? Ne. Nije mi žao onih koji su imali prste u tome, ali iz izjava njihovog predsjednika vidim da ih to još više mobilizira. Ne znam kako to može.

RM:Kod njih je stalno napeto, pa lažne diplome, pa bivaju poništene. Što mislite da se tako nešto počne dešavati u SDP-u? Je li to moguće?

JB:Sve je moguće, ali u takvim razmjerima ne. Ja sam dogurao stranku do 600 članova, a jeste li vi čuli da je neki SDP-ovac u takve stvari bio umiješan?Jeste li čuli da je bilo lažnih diploma kod naših? Ili da je neki naš se s nekim potukao, jesmo li u crnoj kronici osvanuli? Ne volim kad mi netko kaže da smo isti kao HDZ, kad nismo. Naši članovi po vokaciji nisu takvi.

RM:Lijepe vam etikete da niste dovoljno domoljubni…

JB: Da, da, da smo nekakvi antikristi, da smo predali Hrvatsku EU, da nismo vjernici… to je za mene smiješno.Lagano mi to ide na živce. Gledam sebe, kao dragovoljca Domovinskog rata, kao vjernika od rođenja, sa svim sakramentima, osim ovog zadnjeg za kojeg se nadam da ću čim kasnije dobiti.

RM: Nedavno je gradonačelnik Jelić promovirao knjigu Oče naš? Niste bili na promociji. Jeste  bar imali prilike prelistati knjigu?

JB: Ne. Ma, gradonačelnik sve više to potencira. Vjernik sam, ali to prenaglašavanje vjere mi smeta. Mislim da to polagano prerasta u ono da mu vjera postaje jedan od političkih alata. Uvlačenje vjere u politiku je vrlo loš politički alat. Ne volim ta pretjerivanja.

RM: Evo godina dana će od izbora uskoro, naravno da ga i danas, kao i tada, morate "pošpotati" jer ste oporba. Prije godinu dana ste bili frustrirani rezultatom izbora, jeste li sad još više?

JB: Jesam. Da se razumijemo, kao prvo, Damir Jelić je moj gradonačelnik i kao takvog,kao gradonačelnika ja ga poštujem. On mene zanima samo kao funkcija. Osobno o njemu znam vrlo malo, osobne stvari ne znam. Mislim da loše vodi grad. Ajmo malo u ciframa: u ovih 7 godina imao je 1,2 milijarde kuna na raspolaganju, a što se tu vidi od tih novaca? Da je samo 10 posto od toga uloženo, vidjelo bi se.

RM:Znači, mislite da je bačeno? Kamo, u Koranu?

JB: Bačeno je, da, evo u ove preko, pogledajte. ( razgovor vođen na Foginovom, op.a) Pogledajte autokamp, prekrasne reflektore, hotel Koranu, ulaganje u bazen…

RM:Svejedno je on dobio više glasova Karlovčana.

JB: Je, da. ( uzdah). Znate da me najviše iznenadio mali odaziv tada. Nama paše izlaznost preko 50 posto i ona daje SDP-u prolaz. A nije je bilo. Da ne bi ispalo da ja nešto prigovaram, to je bila moja slabost. Moja i samo moja. Ja sam bio kandidat za gradonačelnika, sve je bilo podređeno meni.

RM:Jeste li premekani za fajt s Jelićem?

JB:To su mi svi rekli, da mi je nedostajalo agresivnosti. Imali smo argumente, program, išli po terenu, osnovali ogranke, ali razlika između mojih i njegovih je bila 500 glasova. HDZ-ovci idu na izbore kao vojska. Mi nismo uspjeli i to je jedan od razloga zašto sam sve prepustio, jako me to iscrpilo.

RM: Što vas najviše danas frustrira u Karlovcu?

JB: Karlovac je u limbu, nije ni u raju, ni u paklu. Karlovac je u 60-tim godinama. Ili si u Zagrebu ili u Njemačkoj. Najviše sam frustriran nezaposlenošću mladih. To me kao oca dvojice sinova dodatno uznemirava.

RM:Ah, i gradonačelnik i župan pričaju kako u Karlovcu pada nezaposlenost.

JB: Ne znam zašto gradonačelnik sebi prisvaja tu zaposlenost. Bog poživio Marka Vukovića i Žabčića. Što bi bilo da nemamo HS Produkta?Više bih volio da gradonačelnik kaže koje je on to investitore doveo, koje poslovne zone osmislio? Svi misle da gradonačelnik zapošljava, on stvara uvjete.

RM:Možda zapošljava svoje pa pridonosi padu nezaposlenosti?

JB: He, he, to je minorno.

RM: Kad oporba obično postavi neko pitanje na vijeću, rijetko kad čujemo konkretan i najvažnije, kratak odgovor. To već malo živcira.

JB:Pogledajte zapisnike, sva pitanja koja idu gradonačelniku, tražim da budu kratka i precizna. To su najviše 3 rečenice. Gradonačelnikov odgovor su bar 2 stranice formata A 4. Konkretno, nedavno je u jednom intervjuu koji je bio autoriziran,rekao da u Karlovcu postoji 10 projekata, svaki vrijedan 20 milijuna kuna, pa sam ga pitao da nabroji neke. Odgovorio mi je da se potkrala greška u intervjuu, iako je bila lektura. I da je bilo 20 projekata ukupno vrijednih milijun kuna.

RM:Pa je li onda gradonačelnik "majstor" retorike?

JB: Ja retoriku shvaćam kao što je to bio Vlado Gotovac. Ovo je retorika "puno ti pričam, malo ti kažem".

RM:No, u ovom trenutku ne vidi se baš neki SDP-ovac koji bi mogao ozbiljno Jelića "šamarati" u politici?

JB: Da, opet se na to vraćamo, ali to ne znači da u sljedeće 2-3 godine nećemo nekog iznjedriti. Mi smo svjesni svojih grešaka.

RM:Gospodin Latković, sadašnji predsjednik, djeluje mi nekako blago, više je za kandidata za gradonačelnika u nekoj smirenoj zemlji, poput Danske, Nizozemske, nego baš ovdje, u Karlovcu? Sav je nekako, da se krivo ne shvati,bez uvrede, nježan, fin. Nije, na primjer kao Vaso.

JB: Očito je da u ovom trenutku u politici više prolaze agresivci. On je u malo nezgodnoj situaciji jer vodi stranku, a radi u gradskoj upravi.

RM:Ali, neće još dugo tamo biti?

JB: Da, tako se priča. ( smijeh)

RM: Ima li struja unutar karlovačkog SDP-a?

JB: Ovako, kad prođe jedan izborni ciklus, idu unutarstranački izbori. Evo, ja se nisam kandidirao. Znate, neke trese predizborna groznica, a neke postizborna groznica. Samo je pitanje koliko to vremena traje. Pa netko komunicira unutar stranke, a netko preko medija. To ne možete nikome zabraniti.

RM: U Račanovo vrijeme u SDP-u je vladala možda liberalnija atmosfera…600 struja, jedna stranka. Ima li sad mjesta toleranciji u SDP-u?

JB: Apsolutno. Zbog drugačijeg mišljenja nitko nije likvidiran.

RM: Jeste li u Zagrebu imali problema zbog rezultata u Karlovcu?

JB: Ma ne. Onu moju odluku da se povučem poštovali, nisu zahtijevali moju glavu zbog toga.

RM:Od ovih naših SDP-ovaca vi ste najbliži "oltaru" stranke u Zagrebu. Koliko vam to daje moć u Karlovcu?

JB: Mislite na političku?

RM:Općenito. Znate kako se priča, sve se pita Benčića, Benčić sve određuje, kadrovira…on je kadrovik.

JB: He, he, nije da nisam očekivao takvo pitanje. Ali što to znači, kadrovik?

RM: Pa to da se vas pita, na primjer neki ministar "imaš li Joža kog svog za taj i taj resor"?

JB: Apsolutno da se pita, mora se koordinirati. Ministar si bira zamjenike, ali pogledajte, za nijedno radno mjesto  nije bilo da se nije raspisao natječaj. Znate li vi nekog čovjeka koji nije zadovoljio uvjete natječaja?

RM:Ma pa znate valjda i čujete kako se priča. "Ovo je Benčićev kum, ovo prijatelj", pa da se mora biti dobar s vama, to je urbana legenda.

JB:Nemam takvu moć o kakvoj vi govorite. Ali da me se konzultira i kontaktira po nekim pitanjima, to da. Odluka je uvijek na onima gore.

RM:Bili ste i šef porezne… vele da ste tad bili "strah i trepet", iako se u razgovoru ne doimate kao čovjek kojeg bi se trebalo bojati. Je li i to urbana legenda ili?

JB: Što to znači strah i trepet? Kad sam bio šef Porezne, uvijek je bilo sve po zakonu. Nisam ostavio ni jedan otvoreni predmet, sve je bilo transparentno. Sve je išlo u kontrolu. To me malo iznenađuje. Poreznjake inače ljudi ne vole, takvo je zanimanje. Ja sam bio i u Poreznoj i u Financijskoj, to je takav posao u kojem srce morate ostaviti u ladici. Nema tu srca.

RM:Makar neku tvrtku "satrli" i do bola? I njihove radnike? Sad se priča o inspekcijama koje idu po firmama i ne izlaze dok nešto ne pronađu i ne kazne? Jasno mi je da se proračun mora puniti, ali…

JB: Gledajte, digresija. Kad sam bio inspektor, puno je ljudi došlo u Hrvatsku, uložilo kapital, najčešće ugostitelji. Onda mu dođeš, kažeš da ne izdaje račun, bla,bla, on onda "mater i oca" znate već što, veliki je Hrvat, ide nazad u Njemačku… Ok, pitam, hoćeš da ti po njemačkim zakonima? Koliko bi tamo tako vodio firmu? Da ne izdaješ račun, ne isplaćuješ doprinose, plaću… Čim idete u kontrolu nekome, imate neka saznanja…

RM:Znači, ništa se ne ide bezveze?

JB: Imate ove kontrole na neizdavanje računa. To ide na preskok. A većina kontrole je ili gledaju na pokazateljima, ide li PDV na vrijeme, porez, doprinosi, pa ako se tu pridoda kakva dojava, saznanja, MUP, DORH.. U Karlovcu imate 1200 subjekata, a 20 inspektora.

RM: Postaje li ova država previše represivna?

JB: Ne vidim represiju ako se kazni nekog tko ne izdaje račun. Hoćemo uređenu državu, u redu, ali daj prijatelju, što se mene tiče, možeš imati BMW, ali daj plaću, mirovinsko, a nekad ljudi idu i u penziju, pa ne znaju gdje im je radna knjižica.

RM: Pa ima i državnih firmi koje ne isplaćuju plaće što je sada kazneno djelo?

JB: Ja sam nekad radio u SDK Hrvatske i niste mogli isplatiti plaću dok niste isplatili mirovinsko i zdravstveno. Sad se vraćamo na to, trebalo nam je 20 godine. Rasipali su SDK tad, dali su bankama, svatko je mogao voditi platni promet.

RM: Vi baš volite financije?

JB: Kad slušam saborske rasprave, neke pravne priče mi ne idu u uho. Čovjek se profilira, većinom su u mojih 26 godina staža bile te financijske priče.

RM:Onda možete nešto i o predstečajnim nagodbama reći. Kažu da i one idu "po simpatijama" i odabiru, te pogodovanju.

JB: Priča se o lopovluku i kriminalu, da i da se pogoduje. Predstečajna nagodba vam daje šansu da malo uzmete zraka, a o vama ovisi hoćete li to iskoristiti. Ako ne, idete u stečaj. Neki kažu da se pogoduje nekim firmama, neki kažu da ne. Ovi kojima je to dobrodošlo, oni se ne javljaju. Ako tebi netko oprosti 30-40 posto duga i ti i dalje ne delaš kako treba, ma ideš u stečaj. Dana ti je mogućnost.

RM: Pa opet kažu treba biti dobar sa SDP-ovcima i u tome?

JB: Ma, nije sve politika.

RM:Koliko su ljudi iskreni prema vama?

JB: Naslušao sam se toga…. (pauza)… Ljudi vole neke stvari zatajiti koje im ne idu u korist, a kad se ja zainteresiram, onda to ispliva na površinu..

RM: Pomažete li ljudima?

JB:Da, da. Najviše oko zaposlenja. Ne možete vjerovati koliko to ljudi mole, bilo gdje, u privatnu firmu, državnu…Dajem preporuke, osobito kod privatnika, to mi je puno lakše jer sam tu već 25-26 godina, ljudi mi vjeruju…

RM: Što ih još muči?

JB: Obični puk najčešće me pita što mi sad to radimo. Ljudi nisu izgubili vjeru u nas, SDP, ali su nezadovoljni brzinom promjena. Kritiziraju sporost naših postupaka.

RM: Znate što mene nervira kod tih vaših? Evo, sad se jedan ministar obrazovanja prepucava i nadmudruje s Vasom. Čemu to? Jedan uvrijedi drugog i to ne staje, a pazite, ministar obrazovanja! Pa daj čovječe, ohladi, radi svoj posao, za koji te plaćamo.

JB: Ma vidite, drugačije je vrijeme. Evo, ja imam FB stranicu, a oni koji me poznaju znaju da tu ima jako malo politike. Ne puštam političke stvari na Fejs.

RM:Zašto?

JB: Jer kad sam to počeo, zakači ti se diskusija koja nema početka ni  kraja. Bespredmetna je. Dođete tad u napast da kažete nešto što bi drugi dan shvatili da nije primjereno. A što se tiče ministra Jovanovića i Vase, u jednom vas trenutku zasmeta kako se može braniti nekog tko je falsificirao diplomu? Pa se onda netko javi i kaže da je taj bio učesnik u Domovinskom ratu. Pa šta onda što je bio? Šta to znači da ja vama mogu sada ukrasti novčanik iz torbice?

RM: …jer ste bili poreznik? (smijeh)

JB:A, da, to je tako. (smijeh) Mislim da to građanina Jovanovića smeta. Po meni, Vaso bi trebao dati ostavku. U toj priči i oko lažnih diploma u Karlovcu, nekoliko sam puta upozoravao gradonačelnika da mora pokrenuti kaznene postupke. Onda on kaže da to moraju direktori, ali gradonačelnik je u svakoj skupštini tog poduzeća! On kao gradonačelnik ne štiti građane Karlovca od takvih.

RM:Imate i vi zločeste u vašim redovima. Slučaj županice Marine, zatim gradonačelnik Sabo?

JB: To je rekla kazala za Marinu. Nije moje da je branim. Nije ugodno kad takva afera izbije u SDP-u. Meni nije. Kome normalnom bi bilo? Gledajte, ja sad mogu nabrojati 3-4 čovjeka s lažnim diplomama, ali neću dok se ne traže.

RM:Gdje da ih tražimo, recite? Možda ih nađemo prije nego nestali Boeing 777?

JB:He,he, he..Dokazano je gdje. Sve što je vezano uz gradska poduzeća i magistrat. Gradonačelnik nas pak uvjerava da je priča gotova. Hajde, povjerovat ću mu. Više mi smeta to što se on o tome nije odredio.

RM: Za par dana je sjednica Gradskog vijeća. Na redu su gradski mediji. Što bi vi napravili?

JB: Neću biti taj koji će zabiti čavao u lijes njima. Mi smo pričali dugo dvije stvari – o užasnom radu u mjesnim odborima i tome da je revizija svake godine davala uvjetne mišljenje i  o poslovanju radija i tjednika. Nema revizije koja se o njih nije popiknula.Ništa se nije radilo, ozbiljno. To je služilo za uhljebljivljanje, počev od direktora. Recite mi koji je od zadnja 3-4 direktora u fahu? Mora se radikalno promijeniti nešto. Ali, vidim da se nitko ne javlja. Zašto? Jer se zapošljavalo po političkom ključu, ne kao vi privatni radio. Nedogovorno i indolentno ponašanje dovelo je to takve situacije. Prepuštam vlasniku da to riješi. Osobno mislim da obje priče mogu držati vodu u drugoj konstelaciji snaga. Ja sam da se napravi plan za restrukturiranje. Treba vidjeti što se uopće financijski događa, ima li nečeg skrivenog. Mislim da imaju perspektivu. Za radio bih tražio strateškog partnera, morao bih vidjeti što bi taj ponudio. Ako Duga Resa može imati svoj radio…

RM:Kod nas Grad nije većinski vlasnik, ne daje nam novac, ništa…

JB: Pa baš zato.

RM:Što ćemo s karlovačkom bolnicom?

JB:Ona je na putu oporavka. Prvi rezultati pokazuju dobro, uprava je krenula ambiciozno, imaju mota, rezultati pokazuju kad se pošteno upravlja tvrtkom, ima rezultata. Zaboravili smo da se s društvenom imovinom treba upravljati  s pažnjom dobrog gospodara.

RM:Kako se opuštate od stresa?

JB:Najviše biciklom. Košarka je tu. Tjedno sam na biciklu 300-500 km. To je malo. Dok nisam bio u Saboru, izvezao sam tu godinu prije 5,5 tisuća km. A udebljao sam se 5 kg u Saboru i izvezao oko 3,5 tisuće km.

RM:Uspijete li vi pročitati sve te saborske materijale?

JB:Ne sve. Držim financije, odbor za veterane i imenovanja, a i predsjednik sam upravnog vijeća u NP Plitivička jezera.

RM:Da se pripremimo, čekaju li nas još neki bolni rezovi u sljedeće dvije godine?

JB: Evo jedna digresija. Bila je ona plaća od 1600 kuna koja je izazivala negativne reakcije i podsmijeh. Sad je panika zašto toga nema. Mladi trebaju nešto početi raditi,makar i za 1600 kn.

RM:Možemo na kraju par lijepih stvari o Karlovcu, uz divne parkove, rijeke, lijepe žene na radost muškaraca, itd…? Što mislite?

JB:…..(dugi uzdah)….mislite, s čime da se grad pohvali?

RM:Da. Samo mi nemojte o brendiranju i gradu susreta…

JB: Ne, ne. To su floskule. … Na žalost, da bih mogao reći da se nešto napravilo, nema projekta, ništa ne vidim. Taj kolektor, a i to je obavijeno velom tajne, sad je i USKOK u toj priči. Direktor na sve odgovara da je to pod uskočkom istragom i da ne može davati izjavu. Evo, čak i nešto što je dobro započeto, na kraju se uprska. Recite vi nešto što je dobro. Puno dobrih stvari je zakočeno. Nisam paranoičan, ali mi je glupo da je zaustavljen projekt kampa. Zašto grad na 4 rijeke nema kampa? Nema kina, imamo zgradu najstarijeg kina, bila je na dražbi, nekih 300 tisuća eura, evo onda i bazen. Kad govorimo o kinu i bazenu u gradu, to je kao da me pitate imam i ja u svojoj kući tv i kupaonicu. Što grad čini gradom? Što? Svi će reći… a šta kino, tko će ići gledat’, a kažem vam da ljudi idu u kino.

RM: Ima kino u kazalištu, a pred kazalištem divljaštvo i razbijanje skulptura. Što o tome mislite? Sad smo tu na Foginovom, ponedjeljak ujutro, sve puno smeća nakon vikenda.

JB: To je ono što grad čini gradom,opet se vraćamo, a što ga čini?. Škole ne odgajaju djecu, odgajaju je roditelji. Šta će ti škola odgajat’? Ma da vam budem iskren, idu mi na živce i ove kante za smeće. Da, mi smo sad na Foginovom i mislim da je u redu da svatko tko tu dođe, pokupi svoje smeće za sobom i odnesu doma. Ima li razlog da ga tu ostave? Nema. Sistemski se na toj kulturi ne radi. U 21. stoljeću moramo ispočetka : nemoj ljepit’ žvakaće, nemoj bacat’ smeće.

RM: Što je za vas siromaštvo? Jeste li bogat čovjek?

JB:Pitaju me ljudi kako sam, kažem da sam dobro, radim ja, radi žena, djeca su se malo rasipala po tim školicama, uče kako uče. A kad sam saborski zastupnik, ljudi vas nekako čudnije doživljavaju. Ja imam imovinsku karticu, slobodan je uvid i prije nego što sam ušao u Sabor imao sam 8 ha šume, 5 gradilišta, to mi je sve pokojni tast ostavio. Da to pretvorim u neke novce, bio bih bogat čovjek. Materijalno me ne ispunjava.

RM: Koliko stoji bicikl kojeg vozite?

JB: Koštao me 2.200 kn. Polovni. 4 godine star, tako sam ga kupio. Vozim Mazdu staru 14 godina. Iako se svi hvataju za glavu i kažu da si kupim auto.

RM: Rekli ste mi da vas zanima povijest, Prvi i Drugi svjetski rat, pa Rimsko Carstvo?

JB: Da, da, to mi je baš zanimljivo, čitam te knjige, proučavam, evo sad je u igri ta priča oko Krima, a kad pogledate Rusiju nekad, e to je bila zemlja…

RM: Kuhate li?

JB:Ne. Ništa. Niti idem u trgovinu sa suprugom, ne kuham, ne perem suđe. Ali, na vikendici sam drugi čovjek, tamo radim roštilj, u opuštenoj atmosferi. Osim sporta ništa me drugo sad ne puca.

RM: Jeste li zlopamtilo?

JB: Neke me stvari pogađaju, ali u mom životu i političkom životu nema revanšizma. Nitko mi se nije tako jako zamjerio. Kakvi su Rakovi po horoskopu? Osjećajni, ja sam tipičan. Idem jedan korak naprijed, dva natrag.