U dva je posljednja dana uspjela kroz teške prašumske terene doći do
mjesta Dos de Mayo, na rijeci Huayabambi. Ekspedicija je tom prilikom otkrila da poznati lokalitet iz kojeg je Mirko Seljan napisao svoja posljednja pisma – Tingo Jellache nije neko određeno naselje već je to ime za dio doline ove rijeke. Mjesto se nalazi na utjeku rijeke Jellache u Huayabambu. Samo mjesto Mirkove pogibije nalazi se dalje, još nekoliko dana u prašumu. U sklopu Tingo Jellache su naselje Dos de Mayo, sa oko 300 stanovnika, potom plantaža Santa Barbara vlasnika Antonia Lopeza, na kojoj je Mirko prijateljevao sa
domaćima, te niz manjih farmi poput Santa Rose gdje je
ekspedicija noćila.
U tim krajevima gdje se danas uzgaja kakao, još se
sjećaju Mirka Seljana. Postoje izravni potomci onih koji su sudjelovali u toj zadnjoj Mirkovoj ekspediciji. Naša ekspedicija posjetila je i mjesto gdje je živjela Indijanka Juliana Chispa, Mirkov vodič
i zadnji svjedok tragedije.
Putovanje je završeno u seocetu Pachiza, gdje su Karlovčani
bili gosti lokalnog gradonačelnika g. Hanovera, na svečanostima u povodu 28. srpnja – Dana peruanske nezavisnosti. Peruanci slave 185 godina od osamostaljenja. To je ujedno i dan kada je novoizabrani predsjenik Perua Alan Garcia Perez preuzeo dužnost.
Na toj je svečanosti Karlovčanima uručeno pismo namjere za
stvaranje prijateljskih odnosa s gradom Karlovcem, a u
ime CEIK-a Braća Seljan njegov predsjednik Mladen Kuka
iznio je ideju da se u mjestu Pachiza, koje je bilo
polazište zadnje Mirkove ekspedicije, podigne mali
spomenik našem velikom istraživaču.