Ovdje nije stigla slučajno. Kako se prisjeća veterinarka Nina Domišljanović, prije tri godine pronađena je u Skakavcu s ozlijeđenim krilom.
– Donijeli su je jedni ljudi. Imala je slomljeno krilo. U to vrijeme bile su kiše i nevrijeme je bilo i ona je vjerojatno od nekuda pala. Bile su već vrućine kad je nađena pa su joj to krilo napali i crvi, rane su bile zagnojene tako da smo morali to krilo amputirati, kaže.
Veliki ljubitelji životinja, Domišljanovići su se vrlo brzo vezali uz rodu. Dali joj ime Slavica i udomili. – Kako je vrijeme prolazilo jednostavno smo odlučili da je smjestimo sa našim mačkama i evo oni jako dobro žive, kaže Nina.
Slavica točno zna koje su ‘njene’ mačke, a koje nisu pa ‘uljeze’ vrlo brzo rastjera prijeteći svojim dugim kljunom.
Slavica je postala prava maskota i mnogi je Karlovčani posjećuju i donose hranu, međutim, ova roda ne jede bilo što.
– Malo je probirljiva. Ne znam jesmo li je tako razmazili ili što je bilo, ali ona za sada jede samo papaline, i to Ledo papline i niti jedne druge. Nosili su ljudi srdelice, ja sam probala kupiti neke druge ribice, ali na njih se ni ne okrene. Ponekad joj damo friške svinjske bubrege i to hoće za promjenu, ali papaline su joj zakon.
Roda Slavica iz Karlovca i svog dvorišta nikada neće odletjeti jer ne može. I ništa joj ne nedostaje – niti pažnje niti hrane, osim malo ljubavi njenoga roda. Iako svako proljeće vidi kako je prelijeću i doziva ih, za sad joj nije doša niti jedan rodan.
– Nije došao dečko, ne zna za nju mada ona gleda te ptice kad lete, okreće glavu skroz otraga i klepeće kljunom. Ona njih vidi i to jako dobro, priča nam Nina Domišljanović.
Veterinarka Nina uvjerena je da ako se Slavici ‘dogodi ljubav’ neće biti nikakvih prepreka da sa svojim parom živi usred Karlovca.
– Ona se naviknula na mačke, ljude, život u gradu pa vjerujem da bi se i njen rodan na to privikao. Voljeli bismo da Slavica jednom ima male rode, kaže.
Sad još samo treba pričekati da tamo gore, dok leti iznad Karlovca nekom rodanu ova ljepotica zapne za oko.