Karlovačka obitelj Štedul najljepša je predbožićna priča: Njih 7 osvajaju ljubavlju i vraćaju vjeru u obitelj

Jednostavno divni, najkraći je to opis sedmeročlane karlovačke obitelji Štedul, a priča o njima za nas je i   najljepša i najsretnija predbožićna priča. Šteduli, naime, svojom ljubavlju i svakodnevnim životom vraća vjeru u temelje – obitelj.

Mama Ivana, tata Marko i njihova djeca Filip (13), Jakov (10), Gita (8), Una (3) i dvomjesečni Val junaci su priče koja pokazuje kako su mladi, visokoobrazovani i uspješni roditelji rekli “da” životu i odlučili imati petero djece.

Da je lako – nije, da ide uvijek glatko – ne ide, ali to je život. Štedule povezuje ljubav i razumijevanje, a svoje klince uče pravom, realnom životu u kojem bi trebali biti spremni i na padove i na uspjehe.

Mama i tata uspješni i u karijeri i roditeljstvu

Prva dama obitelji je uspješna mama Ivana, vlasnica SenzoGYM-a koja otvara već osmu franšizu u ovom poslu. Najbolji je dokaz da žena može uspješno spojiti karijeru i obitelj odnosno majčinstvo i blistati na oba polja.

Ivana se i u svom poslu fizioterapije bavi djecom, trudnicama i mamama. Tata Marko je informatičar zaposlen u karlovačkom Veleučilištu, a preciznost iz posla prenio je uspješno i na svoju obitelj. Život im je, naime, organiziran po excell tablicama. Bez rasporeda i organizacije teško da bi uspjeli pomiriti sve interese svoje djece. Uz školu naime, troje ide i u Glazbenu školu, a bave se i sportom.

Uz običnu školu klinci idu i u Glazbenu

Najstariji Filip majstor je na karikama, Jakov želi postati najbolji saksofonist na svijetu, a “šefica” u kući je Gita koja prekrasno svira flautu. Una je ona koja roditeljima ne da mira, a najmanje izazova trenutno je s najmlađim Valom.

-S petero djece nemaš vremena sjediti po kavama i kukati o životu, već se treba uhvatiti u koštac s brojnim problemima. Rekao bih da provodimo tzv. ograničavanje kaosa, kaže tata Marko. Svoju djecu uče da u životu nije sve savršeno, da nisu svi istih mogućnosti i da to treba prihvatiti.

-Godine 2015. smo došli ovdje na Dubovac, prikupili novce za kuću, u početku smo imali samo dvije sobe, ali onda polako smo uspjeli jer uz obitelj se sve može, niže dalje Marko i već najavljuje da će dvojica sinova vrlo brzo s njim u ličilačke radove po kući.

Samostalnost iznad svega, uz čim manje mobitela, a čim više igre i prirode

Mama Ivana zna što želi – raspored i čim više samostalnosti za djecu uz obavljanje kućanskih poslova kako bi ih pripremili za samostalan život.

– Ne može i ne mora sve kod nas biti po špagi, prašina se ne treba obrisati, radije ćemo svi ići van u prirodu. Najveće probleme imali smo s vrtićem i tu bih voljela da država napravi više za roditelje da ne trebaju strahovati hoće li dobiti otkaz jer nemaju kud s djetetom. U jednom trenutku naša su djeca bila u tri različita vrtića, a u drugom smo čak imali i tetu čuvalicu. Zamislite te troškove, kaže.

Ljubazni, neopterećeni, nasmijani…

Izazovi roditeljstva su svakodnevni, a osim što doista u svakom svom djetetu vide original i neponovljivu osobnost, žele ih odgajati najbolje moguće. Marko kao informatičar dobro zna da su danas mobiteli njima najveća opasnost, a kod djece koja ih upotrebljavaju, vidi tzv. moždano sivilo.

-To su izgubljena djeca, ja doista ne želim tako, svjestan sam opasnosti, jer ako je nešto besplatno znači da si TI proizvod. Radije želim da mi djeca skijaju, kližu, igraju se…

Šteduli su sjajna obitelj, nasmijani, neopterećeni, ljubazni, unatoč tome što im je svaka minuta života sjajno isplanirana. Njihov ručak kuha se u loncu zapremine barem 7 litara, imaju nekoliko hladnjaka, uglavnom se snalaze sami, “osuđeni” jedni na druge. Pomažu si međusobno, a malog Vala braća i sestre čuvaju redom.

Kuća na Dubovcu i pred ovaj Božić odiše ljubavlju, a malim orkestrom uspješno dirigiraju ovi odlični roditelji. U šali kažu da su sad prava rukometna ekipa, a formula uspjeha vrlo je jasna: puno ljubavi, šaka organizacije i najčvršći stup kojeg u životu možemo imati – pravu obitelj.