Izdavanje gotovinskih računa putem naplatnog uređaja (koje je postalo obvezno za sve obrtnike od prvog srpnja ove godine i to po Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom koji je stupio na snagu od prvog siječnja 2017), "natjeralo" je ove obrtnike, ali i brojne druge da odu u mirovinu i zauvijek zatvore vrata svojih već kultnih radnji.
Čini se kako je ovaj zakon posljednji čavao u lijes obrtnicima, pogotovo starih zanata.
Jedan od rijetkih koji se još uvijek bori na tržištu je karlovački kišobranar i kožni galanterist, Darko Šporčić. On pak kaže kako ga ova situacija, na žalost uopće ne iznenađuje jer je zakon nametnut bez pripreme obrtnika na promjenu i informatizaciju sustava.
-Što se tiče ovog novog zakona i ovo malo ljudi koji su još svoje znanje davali u službu grada i građana, prisilili su nas na to da zatvaramo obrte. Nije to samo slučaj u Karlovcu, nego je slično i u Zagrebu. Imali smo prije nekoliko dana priliku vidjeti i slučaj zagrebačkog klobučara koji daje svoje šešire i kape u bescijenje jer zatvara obrt. Stvarno je suludo da se ljude koji imaju po 65 ili 70 godina i koji rade iz zadovoljstva, da ih se maltretira s fiskalnim blagajnama, laptopima, računalima, a ljudi jedva vide koliko je sati, s obzirom na to da im je i vid oslabio, naglašava Šporčić.
On također smatra kako je u slučaju obrtnika država trebala biti fleksibilnija.
– Država je trebala pokazati malo fleksibilnosti jer su to ljudi koji su i napravili ovu državu. Oni su cijeli život radili da bi na kraju, na njima ta ista država vježbala sistematizaciju informatike. Kako kaže poslovica: "Starog konja je teško naučiti potkivati". Ovo postupanje države prema njima jednostavno nije u redu, objašnjava Šporčić.
Uz sve probleme, ovaj Zakon je donio dodatni trošak budući da se moraju kupiti uređaji kako bi se uopće moglo sveprimijeniti u praksi. Šporčić predlaže da država donira ili sufinacira obrtnike starih zanata kada su u pitanju fiskalne blagajne i laptopi pa da se kasnije doniraju drugima koji dođu na tržište jer oni će ionako biti radno sposobni maksimalno 5 godina, a od velike pomoći bi im bilo i da im se omogućila obuka.
– Kada bi im se pomoglo na način da im se omogući tečaj gdje bi naučili kako provesti fiskalizaciju, onda bi to bilo u redu. Meni je jednostavnije jer sam mlađi i stalno proučavam novosti i pratim što se mijenja u npr. e-bankingu, a kako da se stariji ljudi s tim nose, pita se Šporčić. -Čudi me da zakonodavcu nije palo na pamet da će ljudi tako reagirati jer je to sasvim logično. ja da sam na njihovom mjestu, napravio bih istu stvar, dodaje Šporčić.
U bitci za tržište mali obrtnici gube jer se s druge strane nalaze veliki trgovački lanci, mnogo moćniji od njih. Potrošačka kultura cvjeta, cilj je da se kupi novo, a kvaliteta je manje važna. Ukoliko netko poželi popraviti stari, vrijedni kišobran, ili npr. cipele, neće to imati gdje učiniti. S gašenjem ovakvih obrta, nestaje cijela kultura ručno rađenih predmeta koji su unikatni i pričaju priču koju teško da može nadomjestiti bilo koji proizvod nastao hiperprodukcijom.
Mladih ljudi gotovo da i nema koji su vješti u starim zanatima. U školama ili nema takvih smjerova ili nema interesa od strane mladih da nauče.
– Znamo kakav nam je obrazovni sustav, a i kakvo je gospodarstvo u Republici Hrvatskoj. Gospodarstvo bi trebalo biti povezano sa školstvom. Ono što se traži i ono čega nema, to bi se trebalo poticati. Međutim, ja se ovim zanatom bavim 15 godina. Mene za sve te godina nikada nitko ništa nije pitao na tu temu, a ista je stvar i kod mojih kolega, kaže Šporčić.
Kakva li sudbina čeka stare zanate, na žalost, lako je za pretpostaviti. Naravno, ukoliko se uistinu ne počnu provoditi najavljivani programi reforme obrazovnog sustava i ne pojača se suradnja škola, obrtničkih komora i samih obrtnika.