Kazetozoik

Kazetozoik

U ovih četvrt stoljeća koliko već blagoglagoljim u radijskom eteru, pišem priče i zabavljam svijet po svakakvim pozornicama, podijelio sam s vama dragi slušatelji , čitatelji, pratitelji, puno toga. Doživljaja, ugoda, neugoda ,svakakvih zgoda…Da ne bi ispalo kako stvarno živimo u svijetu kad se svaka emocija da opisati onim smajlićimai sličnim kreveljenjima na mrežama i mobitelima, suzdržavah se, bar do ove priče, da podijeliom s javnošću i sadržaj svojih snova. Ne, snatrenja i maštarenja, nego baš ono kao u križaljkama kad traže riječ od tri slova – “doživljaj za vrijeme spavanja”…
U prošloj kolumni jaja, a sad san na vidjelo!

Najčešći san, koji je na granici noćne more ,ide uvijek istom šprancom: Još je minuta ili manje do vijesti, ja sam i nespreman za kompjuterima !? Sekunde cure, a problema stotinu !
Jednom mi virus pojede napisan tekst s ekrana, drugi put od svih papira ,samo onoga s vijestima nema !? Često mi se slomi noga od stola na kojemu stoji miks pult, ja jednom rukom držim mikser i svejedno čitam i tehnički realiziram vijesti…Budim se sav mokar i s olakšanjem konstatiram da je tek 3.15 ujutro, a da prve vijesti idu tek u 9:15…
Onda, nema Tamare kroz hodnik, a rekla je da ima sve spremno…Nju je netko oteo i zaključao u redakciju…O, Bože…Do sinoć najbizarniji san natjerao me da aparatom za gašenje lokaliziram manji požar koša za smeće, a već je 10:14, za minutu valja ispaliti vijesti, a meni studio , naravno i režija puni dima…Ima i onog ubojitog osjećaja da trčim kroz hodnik, a on mokar, taman čistačica prošla, padam i ne stižem do đingla za pult…Naravno i one more, da otvaram usta, a glas ne izlazi…Zanimljivo, uvijek su vijesti u pitanju. A, Frojd ih nigdje ne spomomnje!?
Zadnja bizarnost išla je ovako: Dobijem poruku Viberom- dobit’ćeš vijesti na kazeti, samo stavi na početak i to je to.. !? Prognozu i promet , napravi sam! Kakva kazeta, jebateled…!? Stvarno, na pultu kazeta TDK od 60 minuta…OK, ali mi nikada na Mrežnici nismo emitirali ništa s kazete !? Niti s magnetofona ni gramofona, jedva nešto malo s CD-a i mini diska…Imamo kompjuter koji svira kako ga programiramo, Bog mu dao zdravlja i čilog hard diska…!
Ali, san je to…I kazeta je tu…Letim u podrum, nađem nekakav stari radio s kazetofonom, otpušem s njega prašinu, čak ga stignem i spojiti na miks pult, nariktam kazetu, zaustim u mikrofon – 9 je i 15, Vijesti!
Pritisnem na kazetofonu Play..a ono –muljaoumljuoioiii, kazeta zateže, a glava nemilice guta traku i ništa se , zabogamiloga, ne razumije…Ispričavamo se zbog tehničkih poteškoća, promucam ja i ,elegantnim” touch dodirom”, pustim jingle i pjesmu iz kompjutera…..
Još uvijek u snu, spašavao sam traku iz proždrljivih usta gladnog kazetofona, pokušavajući spasiti ton, za iduće vijesti…Potrajalo to do pola pet, kad me , kao i uvijek spasila budilica, Bog je blagoslovio..
Ovaj san ima podlogu u traumama iz doba kad se sva kućna fonoteka presnimavala na kazete, kako bi se muzika mogla slušati na paši, navečer dok smo pušili iza Ribarove vile , ili na Korani…
Koliko puta je neočišćena glava bezdušno pojela cijele pjesme, a kad bi se nakon toga igrali kirurga pa lijepili ranjena mjesta, uvijek je postojala opasnost da “premosnica ” popusti i da ode sve k vragu.
Jednom , kad sam otkrio Pink Floyd, pa presnimio sve što mi je došlo pod ruku od njih, bjesomučno smo to slušali i naravno išli na živce ekipi koja je već tad rezala vene na Šabana, Tomu Zdravkovića, Veru Matović,Šerifa Konjevića… Kako je ta psihodelija sama po sebi zatezala , nismo ni skužili da zlotvor od kazetofona guta traku !? .Bilo je to taman na pjesmi “Shine of you crazy diamond”…Pas mater, zaustavio traku, pa polako u vađenje vrpce…Kad smo je sutradan skrpali, jedan od narodnjakoljubaca, zlurado je promjetio, kako ništa nismo izgubili time što sad slušamo skraćenu verziju pjesme, jer ionako traje 26 minuta…Deset minuta, simo tamo…
Bilo je to u nevinom analognom dobu čovječanstva , koje sam ja za svoje potrebe nazvao- “Kazetoziok” .