Kišne gliste
Ako se Kevin Costner (mamin kiropraktičar na srpskom) ikada odluči snimiti ‘Vodeni svijet 2’, jako bi mu korisne mogle biti snimke slovenskih i naših televizija, na kojima se vidi sve zlo vode kao gospodara. Plivalo se uz Savu sve do Siska, nasipi su popuštali, odvodni kanali se začepili i eto poplave koja nas je vratila u biblijsko doba. Priroda je još od Noe znala zaigrati okrutnu igru s vodom. Ako tu uključimo i Božji gnjev – eto scenarija za film katastrofe!
Onako kako je u pjesmi o Barbari kišilo iznad Bresta, čini se kao tek uspjela pjesnička figura. Tek jedno slomljeno srce, mala je šteta u odnosu na poplavljene podrume, prizemlja, uništen namještaj i na vlagu koja se uvukla u zidove. Ta vlaga duže će obitavati u žbuki, nego će Jadrankina vlada vladati s Markova trga. Iako se voda povukla u korita, kiša i dalje pada gotovo svakodnevno. Potopila je ‘Rujan fest’, namočila Paure na njihovoj ‘Jeseni u Pauriji’, otjerala tenisače veterane koji su se u organizaciji koncerna ‘Agram’ natjecali u Vrbanićevom perivoju, a još prije onemogućila folkloraše da zablistaju u mimohodu na ‘Vinkovačkim jesenima’.
Ipak, kao najtvrdokornije mrlje pokazali su se penzići. Opet sam ostao fasciniran njihovom voljom za zabavom i čistom, nepatvorenom energijom kojom ta već pomalo istrošena tijela, ali ne i umovi, zrače. ‘Dani šljiva’ u šumi kraj Brod Moravica, jedna od manifestacija gdje su me već usvojili ‘kao svoga’ pa sam se opet dohvatio mikrofona. Kiša je, naravno, ljevala k’o iz kabla od 100 litara. Opremio sam se kao da idem pomoći sanirati nasip, a ne raditi s mikrofonom u ruci. Vojničke čizme i kabanicu (fućkaš Hrvata koji nema bar jedan odjevni predmet iz skladišta HV), krpice za isušivanje naočala, a u autu fen i rezervne čarape, maramice i Lekadol. Šefica parade i tamošnje Turističke zajednice, Renata, javila je dan ranije da mogu i sjekire padat’, ne odustaje se!
Niti djecu iz vrtića i škole kiša nije omela u recitiranju, naše snage Zlatko i Marijan svirali su veselo i antikišno, žiri je kušao i ocijenio 8 vrsta šljivovica i 12 vrsta pekmeza, mezio se sir, knedli, mazalo po gulašu i ćevapima, trusila rakija. Za taj dan sva popijena rakija dobila je nadimak – ‘Radijatorka’. Tako je nazvah jer je uz ples to bila jedina opcija za zagrijavanje promrzlih udova. Kiša je pljuštala, temperatura se spustila na jednoznamenkastih 9! Penzići s Krka i Građanska inicijativa iz Donjeg Pokupja nisu se dali smesti. Pjevaj, pleši, uživaj. ‘Hajde da ludujemo’, rekla bi Tajči. A mnogi od njih vidno su bolesni. Ukočena leđa, teški kašalj, šepanje nakon plesa… Rasplesanog djedicu iz Vrbnika nije smetala ni svježa operacija grla. Skakutao je k’o dečko, samo pazeći da mu povez koji mu štiti još uvijek bolno mjesto operacije ne sklizne… Govoriti još ne može, ali srce veselo ne da mu mira… Pokušao sam zamisliti ovo mlađahno ‘fejsbuk & tviter & emesen & esemes pleme’ u takvoj ili sličnoj situaciji. Kukali bi po mreži, mijenjali si status, osnovali grupu ‘Ful boli operacija, ne mrdam ispred kompa pola godine, fuck it’! Uglavnom, ne mogu ih zamislit’ da plešu i pjevaju po kiši. To su, uostalom, umotvorine iz onog barbarskog 20. stoljeća…
Na kraju fešte, nakon 5 sati gacanja po blatu i kušanja provjerenih derivata, proglasili smo najbolje, slikali se i mokri, ali veseli, rastali se uz dogovor da i nagodinu prkosimo kiši, ako je bude, i opet se nađemo u istoj šumi. Iako ja mislim da je kiša shvatila kako je uzaludno pokušavala uništiti veselje momcima i curama u najboljim godinama, koji ka’ da slijede ‘TBF-ovce’ koji kažu: ‘Ništa mi neće ovi dan pokvarit’! Ekipi u tzv. trećoj životnoj dobi to je ipak sveti cilj. Kad se kucnu čašicom, kažu ‘poživjeli’ jer, vele, već su se i naživjeli, ali još bi malo… Ništa ne fali. Na jadne mirovine već su se navikli, sto kuna za takve izlete uvijek se nađe, a kad se dočepaju autobusa, pomlade se za najmanje deset godina. Tko zna koliko nam je ostalo, zato ‘Carpe Diem’!
Iako na godišnjem odmoru, tek sad kad vani opet pada kiša, uhvatih vremena za našvrljati par riječi. Pokušat ću djelovati kao blagi iumirujući (o)blog na mokra leđa svih onih koji ovih dana krstare po šumama i gorama tražeći gljive i kestene. Valja koju kunu zaraditi prije nego nama Jaca rekonstruira Vladu. Ako krene u rekonstrukciju od krova, a tako će najvjerojatnije biti – od temelja ne može prije izbora, mogli bi svi biti mokri i pokisli. I zadnji građevinski amater zna da se krov ne skida u sezoni kiša, a možda i snijegova. Znači, kune na sigurno i ne bacati vojne kabanice.
Rezime: na kraju rujna ljeta gospodnjeg 2010., učestalo je padala kiša, padali su avioni, sklisko je bilo na cestama, u ministarstvima… Rodile su šljive, gljive, kišne gliste…