Kištra u šajtrugi

U ova moderna vremena s brojnim tuđicama u svakodnevnom govoru, neki izrazi koji su svakodnevno bili u uporabi, jednostavno su s vremenom ispali iz rječnika urbanih ili manje urbanih plemena, kako bi to opisala Morana R.
Naslov ove priče većini je nejasan, a čak i žiteljima mog rodnog kraja nije baš jasno o čemu se radi.
Radi se o sjećanju na vremena kad se svake nedjelje, pa i češće igrala nogometna utakmica, o čemu sam već pisao i detaljno objasnio naše muke po bubamari, jer nikad nismo imali valjano igralište, nego gazili tuđu travu i u selu razbijali nedužne prozore, a ljeti igrali pod lampom ulične rasvjete do „komad noći“ kako su nas psovali pospani Vukmanci, dok su nas „tirali spat…“!?.

Danas kad u letku pročitam da se nudi „nosiljka piva“ po promotivnoj cijeni, dođe mi muka. Kakva faking nosiljka!? Oduvijek je to bila gajba piva, u našem selu kištra pive. Da, kištra i nikako drugačije. Germanizam za sanduk , bilo da se u njega trpaju drva, stare novine ili knjige. Onaj veći drveni sanduk, koje je moj tata tišljar izrađivao , a služili su za skladištenje žita i kukuruza zvali smo , slijedom jezičnog traga- fršlog !?
E, ta kištra pive bila je supstitut za pobjednički pehar, medalje ili bodove, jer kad smo dohvatili dob nadomak punoljetnosti, više se nije igralo za „čast i mast“, nego za – kištru pive!?
Protokol je bio jasno zacrtan. Igrali smo „Stari „ protiv „Mladih“, znači mi srednjoškolci protiv velikih dečki koji su već došli iz vojske i delali u „Loli“, Jugoturbini, „Krašu“, Konteksu, Vunateksu..

Prema njivi koja je kod potoka glumila igralište u šajtrugi se vozila prazna kištra pive i lopta.
Tko izgubi, zmetne se za kištru, a kako dućan nije delao nedjeljom, jedina opcija bila je otići „Kod Kukana“ u „Buffet“ pa po nabavnoj cijeni kupiti kištru mrzle pive koju je on pripremio u Obodinovom frižideru.

Prvih nekoliko utakmica mi golobradci glatko smo izgubili, ali smo brzo uočili slabe karike kod „staraca“( čitaj, znali smo tko se na subotnjoj zabavi napio, pa smo sve napade izvodili preko mamurnih bekova), pili smo i mi s netaknutim dinarima u žepu!?

Da ne bi pomislili kako smo se opijali, nas klince spadala jedna piva na dvojicu uz napomenu, da je bez obzira na pobjednika, za starce išlo po dvije pive svakoga. Lako za izračunati – nas osam dobije 4 boce, a ostatak kištre ,dakle 16 na njih osmoricu.

Kako izvješća s s tih vječitih derbija nikad nisu dobacila ni do Karlovačkog tjednika, a kamoli do ¨ Sportskih¨, evo tko se borio za kištru:

¨Stari¨ – Na golu Tomo ¨Jarac¨, obrana : Mato ¨Gubac¨, Milinović ¨Rora¨,Zlatko¨Osim¨,Vlado¨Sajo¨¨, veza : braća Boro i Branko Jurković i u napadu Dragutin¨ Beli¨ i Berislav¨Beja¨.

¨Mladi¨ : Na golu : Vlado ¨Karafo¨, obrana : Iva ¨Makedonac¨, Žgela, u mjesecima raspusta iz pomorske škole u Splitu, braća Tomo i Jože ¨Štesln¨, Mata Samardžija, veza : Jože ¨Pupavac¨,Vlado¨Rudan ili Mili¨,napad : Duba ¨Bajević¨i ja kao leteći ¨all around player¨

Znam, danas bi javno pravobraniteljstvo za djecu i mladež diglo se na zadnje noge oko ¨nagradnog fonda¨, ali tako je slatko bilo onako vruć liznuti taj nektar iz flaše. Inicijacija na djelu !

Nisam objasnio što je šajtruga. To je naš izraz za građevinska kolica, u Dalmaciji i Primorju – kariola. Moram priznati da dugo nisam čuo kako se netko uhvatio šajtruge, izumrla k’o dinosauri.
Što se mene tiče, ta rasklimana i škripava šajtruga s kištrom pive koja nas je krijepila iza derbija, više mi znači i ostala mi u nozdrvama i nepcu jače nego sve olimpijske medalje i lovorovi vijenci svekolikih prvaka i pobjednika.