Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    18C° Karlovac

  • weather-image

    18C° Duga Resa

  • weather-image

    18C° Ogulin

  • weather-image

    18C° Ozalj

  • weather-image

    18C° Slunj

Podijeli

Anti državni element

Ona čuvena JFK misao :„Ne pitaj što je tebi država dala, već se pitaj koliko si ti dao njoj „ nekako mi zvoni već duže vrijeme u kolopetu svakakvih analiza koje sam radio, a uglavnom nakon anestezija koje su me svako malo sustizale u zadnjih dvije godine.
Valjda je to nekakvo“ drugo stanje“ mozga omamljenog da bi mi, profesor od očiju, mogao komotno kopati po oku u pokušaju da ga spasi i očuva kakav takav postotak vida, jer se oko baš odlučilo zakomplicirati mi život.
Da, imao sam takvih zahvata , jubilarnih pet (5). Nakon svega ostalo mi je oko pet (5) % vida na lijevom oku. Moja „savjetnica za socijalno zdravstvena pitanja“, pitala me zašto ne podnesem Zahtjev za utvrđivanje smanjenja radne sposobnosti, jer mi je nakon svih operativnih tortura vid opako umanjen. Ajd’, probat ću, iako ,poučen dosadašnjim okršajima s Državom, odnosno njenim službama, nisam gajio nadu da će mi priznati nekakav postotak invaliditeta. Iskopirao kilogram nalaza, otpusnih pisama i razglednica, pa poslao. Odgovor je bio, skoro pa- „nećeš razbojniče“! Po članku zakona „tog i tog“, kažu, da ja za birokraciju dobro vidim, jer ,drugo oko služi svrsi, a jedino da je ovo nestašno ,potpuno izvan funkcije ili izvađeno iz duplje, imao bi nekakve šanse…!?
Dakle pravni lijek- tek kad za oko ne bude ni lijeka , a ono ostalo samo ukras u glavi, ili ni to, onda se gospodine Valent javite, da proanaliziramo kako ćemo…Volio bih da nemam više posla s tim tijelom , jer to bi značilo da nije dobro…
Nisam ja tražio ni mirovinu, ni nadoknadu, ma ništa. Ispalo je po onoj, kako sam se nadala dobro sam se i udala…
Neću zbog toga podići šator ispred sjedišta komisije, niti ću zaprijetiti plinskim bocama, što bi kao branitelj „imao pravo“…
Uostalom, ni s tim statusom, majčica Država se nije iskazala…Najprije mi je doslovno ukradeno mjesec dana borbenog staža !? Valjda „ćato“ u postrojbi, umjesto dana 3.12, upisao je 3.11. kao dan razvojačenja, i osta to uklesano u svim kasnijim dokumentima…Pokušao sam dokazati taj previd, ali nisam imao šanse, s onom rečenicom: „Ovdje tako piše, a ako piše, onda je to tako“…Netko bi za tri dana braniteljskog staža preokrenuo nebo i zemlju, ali shvatio ja da nema tu sreće…Srećom ostalo mi je još 400 dana, pa nosite tih 30…Kuća časti.
Istina, pokušao sam nadoknaditi oteto kroz priznavanje statusa pripadnika Narodne zaštite. Moj „savjetnik za pitanja obrane i braniteljske tematike “, uputio me da podnesem zahtjev, jer od kolovoza ’91. do „Dana bježanja“ 4. listopada u selu smo kopali rovove, držali straže s lovačkim puškama i desetak patrona municije, neustrašivo čekali da na nama zube slome agresori iz obližnjeg Poligona Cerovac ili iz pravca Vojnića, Loznice, Valjeva… Ako to nije bila aktivna obrana na prvoj crti, pa čak i iza nje, onda ne znam što je… !? Valjda Jakov zna odgovor na to pitanje…
Za priznavanje tih 60 dana trebalo je čak dovesti dva autentična svjedoka. Dakle suborca, koji su bili skupa u rovu. Naravno, doveo ja njih, očitovali se svi skupa nekih sat i pol, a kad je sve bilo gotovo, moj „savjetnik“, nevoljko mi je prišapnuo kako će mi to teško proći, jer se hvataju za pasus zakona u kojem se traži najmanje 100 dana sudjelovanja u Narodnoj zaštiti, a ja sam eto, valjda dezertirao tog 4.10, kad je naređeno- zakopavaj oružje i što prije za Karlovac !?
Naravno, tako i bi. Ništa od priznanja sudjelovanja u obrani RH, jer nemaš 100 dana staža, a uostalom imaš status branitelja iz ’91. pa šta si zapeo…!?
Nakon „dezerterstva“iz NZ, kao i svi upao sam u stan odbjeglih okupatora, a to sam već i opisivao, pa samo kratko. Garsonjerica od 30-tak kvadrata, poslužila je kao privremeno utočište, po okončanju rata, otišli smo doma, obnovili kuću uglavnom vlastitim novcem, jer nas je država počastila s, bolje ne spominjati kakvom crkavicom, ali baš je krenuo otkup stanova. Moj je bio od MORH.a, koji je požurio nas izbaciti, za otkup nisu htjeli čuti, a na kraju je stančić zjapio desetak godina prazan.
Dakle, već tada mi je postalo jasno da se s Državom neću okoristiti. Neće mi prodati stan, ne priznaju mjesec dana vojske, ne priznaju dva mjeseca diverzantskog staža, ne daju tjelesno oštećenje na vidno oštećen vid, tko zna što me čeka u budućnosti.
Kako je krenulo, jednog dana će reći – Vi bi u mirovinu? Žao nam je evo, baš od ovoga mjeseca ukidamo taj relikt socijalizma, pričekajte dok ne izglasamo novi model…
Kako je ono išlo- Ne pitaj što tebi država nije dala, već koliko si ti nju zakinuo…!
Baš se sve češće osjećam kao „Antidržavni element“.